Navijestivši rat Austriji sultan Sulejman Veličanstveni i vezir Mehmed Sokolović s golemom su vojskom od oko 100 tisuća ljudi i 300 topova prešli potkraj srpnja 1566. Dravu kraj Osijeka i uputili se prema Egeru, značajnoj tvrđavi u gornjoj Mađarskoj. Na tvrđavicu Siget, što ju je branilo oko tri tisuće vojnika, pretežno Hrvata uputili su dio vojske, kojem je već na početku Nikola Zrinski uspjelim otporom kod Šikloša nanio teške gubitke. To je Sulejmana prisililo da glavninu svoje sile ustremi na Siget.

Odmah je počela opsada za koje su Turci bjesomučno jurišali na grad kako bi ga što prije osvojili. Do 20. kolovoza Zrinski je morao napustiti Novi i Stari sigetski grad utvrdivši se s posadom od 800 ljudi u središnjoj kamenoj kuli. U to vrijeme Austrijanci su već prikupili znatnu vojsku koja se trebala usprotiviti Turcima. No, pomoć Zrinskom nije stizala.

Sulejman je, da bi oslobodio svoju vojsku od iscrpljujuće opsade, ponudio Zrinskom velike počasti i golemo bogatstvo ako preda tvrđavu, ali su to branitelji Sigeta s prezirom odbili. Bitka se dalje nastavila uz strahovite turske gubitke. Upornom obranom, pod zapovjedništvom hrvatskoga bana Nikole Zrinjskog, zadržana je turska vojska u opsadi mnogo duže nego je to itko mogao očekivati.

Kad se uporište branitelja našlo u plamenu, Zrinski je s preostalih 300 vojnika, 7. rujna 1566. izveo junački juriš iz tvrđave. U zadnjem boju gotovo svi su izginuli na čelu sa svojim vođom.

Jedan od najvećih turskih vladara, Sulejman Drugi, nije dočekao pobjedu. Umro je dva dana prije bitke. Vezir Mehmed-pa{a Sokolovi} morao je prikriti njegovu smrt kako ne bi obeshrabrio tursku vojsku uoči napada. Poslije pada Sigeta Turci su se povukli u Beograd izgubivši dragocjeno vrijeme na svom osvajačkom pohodu. Junaštvo skupine hrvatskih boraca koji su spriječili neprijateljsko nadiranje ostalo je do danas primjerom kako se brani domovina.

Taj događaj potaknuo je mnoge stvaraoce da pokušaju scenski prikazati zbivanja u Sigetu. Prvi je to učinio njemački dramatičar Teodor Kerner čijom je dramom “Niklas graf fon Zrinji” otvorena 4. listopada 1834. prva kazališna zgrada u Zagrebu- Stankovićev gornjogradski teatar. Međutim, najznačajnije djelo na tu temu sigetskog boja stvorio je skladatelj Ivan Zajc. Njegova opera “Nikola Šubić Zrinjski” skladana na libreto Huge Badalića, prvi je put izvedena u Zagrebu 4. studenog 1876.

To je djelo zrela majstora, inspirirano nacionalnim osjećajem, za ono doba znalački pisana opera, dramaturški cjelovita i s odlično postavljenim skupnim prizorima, osobito u završnim zborovima. Vođenje i razvijanje pjevačke linije temelji se na talijanskom belkantu, ali se ipak osjeća i prizvuk hrvatske melodike. Umjetničke značajke “Nikole Šubića Zrinjskog” svrstavaju to djelo u red najboljih hrvatskih opernih ostvarenja.