Tradicionalni Dan Klanjateljica Krvi Kristove ove je godine uoči treće vazmene nedjelje proslavljen na Udbini, gdje su u subotu 4. svibnja zajedno sa šezdeset sestara hodočastili članovi Zajednica Krvi Kristove (ZKK), bivše članice Družbe te drugi suradnici. Riječ dobrodošlice hodočasnicima, njima više od 500, u crkvi hrvatskih mučenika uputio je domaći župnik vlč. Josip Šimatović. On je predstavio samo svetište, ali i posvijestio važnost toga kraja u teškoj hrvatskoj povijesti tijekom mnogih stoljeća, piše IKA.

Euharistijsko slavlje u zajedništvu s osam svećenika predslavio je gospićko-senjski biskup mons. Zdenko Križić.

U svojoj homiliji kazao je u Crkvi ima prostora za sve. Ne moraju svi raditi sve, jer svatko ima svoje darove.

- Nije najbitnije što tko radi. Nema u Božjim očima ugledne i manje ugledne službe. To su ljudske izmišljotine. Razlika je samo u tome tko radi s više ili manje ljubavi. Nije najviša ona služba ili ono služenje iza kojega ne treba prati ruke. Veća je istina da je to obratno. Treba nositi Krista gdje god se ide i djeluje, bez obzira koji posao radio - kazao je mons. Križić.

Vraćajući se na odlomak iz Djela apostolskih o izboru onih koji će vršiti karitativno djelovanje, podsjetio je kako kriterij nije bio veće i manje stručnosti u tom poslu, nego da to budu ljudi 'na dobrom glasu'.

- Svi mi želimo biti na 'dobrom glasu' pa to nekada hoćemo postići na ovakav ili onakav način. Kada netko to želi postići zbog nekog svog prestiža, onda je to znak da previše evanđeoskog ugleda neće nikada imati. To se ne postiže umjetno. Kršćanin treba živjeti dosljedno svoj kršćanski poziv, redovnik svoj redovnički poziv, i to je jamstvo dobrog glasa jer to se ne može ne zapaziti. Ne smijemo zaboraviti da to biti 'na dobrom glasu' ne znači biti poštovan od svih. Naprotiv, bit će uvijek i onih kojima baš to, što ste na dobrom glasu, jako smeta. Lako se dogodi da baš vaš život 'na dobrom glasu', vaš dosljedan kršćanski ili redovnički život bude 'utjelovljeni ukor' nečijem lošem životu, kako veli knjiga mudrosti. Živjeti 'na dobrom glasu' redovito nosi sa sobom i mogućnost različitih oblika proganjanja i trpljenja. S tim treba računati. I Isus nije bio progonjen što je činio neko zlo, nego što je činio dobro - dodao je.

Kazao je kako biti autentičan redovnik ili redovnica ili kršćanski laik, nije lako.

- Nitko od nas u svom pozivu ne putuje stalno pod vedrim nebom i mirnim morem. Nadolaze i oluje i protivni vjetrovi. Nekada ćemo i shrvani upravljati pogled prema nebu i pitati: 'Zašto, Bože?' Isus nam neće dati direktan odgovor, ali će nam jamčiti da je s nama. Moći ćemo čuti glas koji dolazi iz naše nutrine i govori: 'Ne boj se!' S Isusom svaki problem ima rješenje, svaka teška situacija ima izlaz - rekao je biskup Križić.

Podsjetio je kako se učenicima lađica iznenada našla na obali. Izišli su iz pogibli, a nisu znali kako.

- Isus je to izveo. Izvodit će to i u našem životu, ali je samo važno da računamo s njim i da nikada ne izgubimo povjerenje u njega - riječi su kojima je biskup Križić zaključio homiliju.

Nakon popričesne molitve okupljenima se obratila regionalna poglavarica Regije Zagreb s. Ana Marija Antolović.

- Danas ovo mjesto svima nama pokušava osvijestiti povijest svakog kršćanina, na osobit način mučeničku povijest naših pradjedova - kazala je s. Antolović.

Potom je zahvalila svima koji su se pridružili sestrama u slavlju, a posebnu riječ zahvale izrekla je biskupu Križiću koji je predslavio euharistijsko slavlje i uputio riječi u homiliji.

- Te riječi će biti poticaj da svaki dan naviještamo i svjedočimo Božju ljubav. U našim životnim iskustvima neka nas križ nikad ne zbuni i zaustavi jer ono najvažnije je da uvijek upremo pogled u Isusa uskrsloga i proslavljenoga, Onoga koji daje smisao svakom životu i svemu onom što činimo i živimo - dodala je.

Hodočasnički dan zaključen je molitvom Krunice Krvi Kristove, koju su predvodili predstavnici Zajednica Krvi Kristove iz raznih mjesta.

Ovo je bio četvrti Dan Klanjateljica. Naime, od 2016. godine sestre obilježavaju svoje zajedništvo pod nazivom Dan Klanjateljica. No od samih početaka odlučile su da ga obilježe s onima koji dijele istu duhovnost Krvi Kristove, s kojima surađuju, s onima koji ih podržavaju molitvom i mnogim drugim oblicima.

Prvi Dan Klanjateljica obilježen je u Banja Luci, kolijevci prvih Klanjateljica na našim prostorima. Drugi dan, 2017. godine obilježen je u Pleternici i Djedinoj Rijeci, u mjestima gdje su 1946. i 1947. mučki ubijene dvije sestre, Josipa Nevistić i Eulalija Kulijer. Prošle godine hodočastilo se u Karlovac sv Josipu, zaštitniku hrvatske domovine, ali i zaštitniku sestara Klanjateljica i zaštitniku svake obitelji koja mu se utječe.

Sestre nastoje, da godišnje hodočašće ima svoju simboliku i ukorijenjenost u otajstvu Kristove prolivene Krvi. Tako je ove godine odabrana Udbina, mjesto teškog stradanja hrvatskoga naroda za vrijeme Osmanskoga Carstva, mjesto u kome je nastalo svetište hrvatskih mučenika, onih koji su svoj život dali iz ljubavi, između ostaloga i ljubavi prema svima nama. Na Udbini se okupilo više od 500 hodočasnika pristiglih iz Hrvatske te Bosne i Hercegovine: Bihać, Bjelovar, Daruvar, Donji Kukuruzari, Glamoč, Hrvatska Kostajnica, Ivanec, Jovići, Karlovac – Srce Isusovo i Švarča, Kongora, Kruščica, Kutina, Nova Topola, Petrinja, Poličnik, Ražanac, Rtina, Starigrad, Staza, Suhovare, Sukošan, Sunja, Široki Brijeg, Voloder, Vukovar – Borovo Naselje, Zagreb – Miramarska, Podsused, Razgled, Špansko i Tuškanac.