U povodu blagdana bl. Miroslava Bulešića svećenika mučenika kojeg su komunističke vlasti ubile 1947. godine, u emisiji Hrvatskoga katoličkog radija, gostovao je pravnik dr. Ivan Milotić. Dr. Milotić član je Pastoralnog vijeća Porečke i pulske biskupije, autor nekoliko knjiga te brojnih znanstvenih i stručnih radova, koji se između ostalog bave i poviješću Crkve u Istri.

Istra u vrijeme Bulešićeva ubojstva nije bila antifašistička, kazao je dr. Milotić.

- Antifašizam u Istri potječe prije Drugog svjetskog rata. To je zapravo bio otpor fašističkoj kraljevini Italiji, a predvodilo ga je istarsko svećenstvo. I zapravo kad govorimo o antifašizmu, o njegovim korijenima u Istri govorimo o otporu kojeg je istarskog svećenstvo iz Istre pružalo talijanskom okupatoru. Godine 1947. kada je Bulešić ubijen, mi tragova pravog antifašizma u Istri više nemamo. To je najbolje vidljivo na Pazinskim odlukama kojima je Istra priključena Hrvatskoj - gdje je zapravo prva odluka donesena u Pazinu, a zatim je u bitnome izmijenjena, i kasnije u Otočcu proglašena iznova u Pazinu. U to vrijeme 1947. Komunistička partija u cijelosti je preuzela kontrolu ondašnjim društvenim i političkim životom. Stoga je tumačiti antifašizam u to vrijeme, u kontekstu Bulešićeva ubojstva, pogrešno. Zapravo, radi se o čistom komunizmu, a sam čin u Lanišću na Ćićariji, predstavlja ubojstvo kojemu je zapravo jedini cilj bio – činiti zlo isključivo radi zla. Ubojstvo Miroslava Bulešića zapravo nije bilo motivirano oslobođenjem, antifašizmom – nego čistim osjećajem mržnje prema Crkvi. I u tom kontekstu treba sagledavati događaje na Ćićariji, nikako u kontekstu antifašizma nego kontekstu komunizma, prosovjetskog komunizma i brojnih zločina koji su se u to vrijeme događali diljem Istre - istaknuo je dr. Milotić.

U kolovozu 1947. Miroslav Bulešić, kao podravnatelj Pazinskoga sjemeništa i tajnik Svećeničkog zbora sv. Pavla, prati delegata Svete Stolice mons. dr. Jakoba Ukmara, kod dijeljenja sakramenta potvrde u Buzetu i okolnim župama. U subotu, 23. kolovoza 1947. kad su komunisti upali u župnu crkvu u Buzetu s namjerom da spriječe krizmu, Bulešić je svojim tijelom branio Svetohranište i u njemu Presveti Oltarski Sakrament. Uoči dolaska u Lanišće, dok su s Ćićarije stizale prijetnje organiziranih komunista, na pitanje boji li se tamo otići, Miroslav Bulešić je odgovorio: 'Samo jedanput će se umrijeti'.

Krizma u Lanišću održana je u nedjleju na blagdan sv. Bartola apostola, 24. kolovoza 1947. godine. Mons. Ukmar je u službenom izvješću za Biskupski ordinarijat u Trstu napisao: 'Nakon završetka krizme u crkvi i mise koju je služio vlč. Miroslav Bulešić, uputili smo se k župnoj kući. Nakon četvrt sata, kada su bili krizmani i oni koji su naknadno prispjeli, bilo je to oko 11 sati, pobunjenici su ušli u kuću i ubili nožem vlč. Bulešića, koji je bio kraj vratiju. Ja osobno izišao sam iz župnog ureda u predvorje i vidio ga mrtva kako leži na tlu među zlikovcima koji su zaposjeli kuću. Povukao sam se u spavaću sobu, gdje sam nakon minute vremena i sam teško izudaran i ostao sam ležeći u krvi. Misleći da sam mrtav, ostavili su mene i potražili župnika, ali ga nisu pronašli jer se bio sakrio. Kroz 20 sati ostao sam u nesvijesti...'

Bulešić je ubijen ubodima noža u grlo a njegova krv poprskala je zid predsoblja laniškoga župnog ureda. Prema riječima očevidaca Bulešić je, osjetivši da umire, zazivao 'Isuse, primi dušu moju'.