„Hrvatski narod je u najtežim trenucima pokazao utjelovljeno evanđelje“
„Ako sebično za sebe čovjek čuva ono što ima, nespreman to podijeliti s drugima, uvijek će biti gladi. Zar nas rat nije naučio što se može učiniti s naizled nedostatnim? I zar nas blagostanje ne uči da u izobilju svi ostaju gladni: jedni svakako gladni kruha, a drugi najčešće gladni radosti“, primijetio je biskup.
„Želimo li dobro svojoj domovini, prvo za što trebamo moliti upravo je suosjećaje i osjetljivost, to je ono suosjećanje koje su očitovali osobito hrvatski dragovoljci i branitelji. Njihova spremnost na obranu bližnjih jasan je znak prisutnosti Kristova Duha. A danas je značenje i šire od toga. U tome stavu, vidimo dragocjenost hrvatskoga naroda koji je u najtežim trenucima svoje povijesti pokazao utjelovljeno evanđelje“, istaknuo je u homiliji u nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško u povodu spomendana posvećenja bazilike svete Marije Velike te Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja.
Ukazao je kako je potrebno suočiti se s potrebama bližnjih i pokazati kršćansku solidarnost.
„Ako sebično za sebe čovjek čuva ono što ima, nespreman to podijeliti s drugima, uvijek će biti gladi. Zar nas rat nije naučio što se može učiniti s naizled nedostatnim? I zar nas blagostanje ne uči da u izobilju svi ostaju gladni: jedni svakako gladni kruha, a drugi najčešće gladni radosti“, primijetio je biskup.
Istaknuo je da je međusobno dijeljenje dobilo svoje ispunjenje upravo u daru euharistije.
„I nema ljepšega načina da proslavimo povijesni spomen pobjede i zahvalnosti; da se spomenemo i molimo za branitelje, za obitelji koje su osobito pogođene ratom, da ne zaboravimo muku silovanih žena, svih poniženih i obespravljenih koji se pitaju što je značila pobjeda i za što treba biti zahvalan; nema ljepšega načina, nego danas biti u ovoj bistričkoj dolini euharistijskoga čuda, gdje ponovno – vjerom učvršćeni – učimo da ne živi čovjek samo o kruhu“, pozvao je biskup.
Podsjetio je da nam domovina nije dana da bismo zgrtali i da nas je rat naučio da imamo suza i da znamo suosjećati, biti zahvalnima i dijeliti s drugima.
„Danas, kada usred ovoga žara sunca Gospodnjega, povezujemo Mariju i snijeg, kada ju zazivamo kao Snježnu Gospu, povezujemo naizgled nepovezivo; govorimo o čudu. Ne zaboravimo da je i hrvatska sloboda izgledala nemogućom, poput rijeke koja teče uzvodno (nisu li tako govorili?), ali patnja i pouzdanje, međusobna brižnost i ljubav s Božjom su pomoći doveli do čudesnoga djela. I tko god govorio drukčije i nosio u rukama mirise nekih drugih lonaca, znamo da ne želi dobro Domovini. I za njih molimo, ali uvijek govoreći istinu. A Mariji se i danas u ovome svetištu podiže pjesma: dom i narod će propasti, ako ti ne pomogneš. Majko Božja, nosi hrvatski narod na svome krilu!“, zaključio je biskup Šaško.