U obitelji Režić u općini Viškovo četiri su djevojke. Blizanke Iva i Mia od 22 godine i blizanke Tea i Lea, 13-godišnjakinje.

„Htjeli smo imati troje djece, a sada mi je žao što ih nemamo još“, kažu supružnici Sandra i Ivan, 46-godišnjaci. Obiteljsku kuću, u susjedstvu Ivanovih roditelja koji su im olakšali početak darujući im parcelu, izgradili su kreditom koji još otplaćuju. Oboje rade u Ini, s dvije plaće, kažu, žive normalno.

„Ne znam vam reći pravi odgovor na pitanje kako uspijevamo, nekad je teže, nekad lakše, ali nikad djeci ni nama nije ništa nedostajalo“, kaže Sandra hvaleći „prve susjede”, svekra i svekrvu koji su im uvijek bili na pomoći. Starije studiraju u Rijeci, džeparac zarađuju preko student-servisa, dvije mlađe su osnovnoškolke, sve četiri odbojkašice. Mami Sandri ipak je lakše nego kad su djeca bila manja, no i tada je, na čuđenje prijateljica, „sve stizala“.

„Kad bi mi prijateljice pitale kako izlazim nakraj s njih četiri jer one ne mogu s jednim, rekla bih im da je to zato što imaju samo jedno dijete i sigurna sam da sam u pravu“, kaže Sandra.

U velikim obiteljima djeca se nauče dijeliti, skromna su, nisu sebična, nauče se pošteno izboriti za svoje „mjesto pod suncem“, što im je u životu prednost, kaže mama Sandra.