U emisiji 'Izdvojeno' razgovarali smo o hodočašćima i hodočasničkim rutama. U studiju je gostovao bračni bar Ivić i Ksenija Pašalić, koji su prije pet godina preši poznatu hodočasničku rutu Camino de Santiago u Španjolskoj.

 

- To nije ništa teško, morate biti prosječno zdravi. Važno je što je u glavi. Svatko može doći do kraja  bez obzira na godine i fizičku formu. Mi smo išli prije pet godina u lipnju i srpnju, bilo je užasno toplo. Važno je što imate na nogama i na glavi, treba paziti na žuljeve, te polagano ići dan za dan. 
 

Cijeli put je jako dobro logistički organiziran, tijekom cijelog puta smo se samo jednom malo izgubili, ali to nije strašno s obzirom na to da hodočasnička trasa ima 800 km. Hoda se po poljima, šumama, livadama, cestama. Raznoliko je, izazovno je i kada se sve zbroji jako je lijepo. Imate priliku za razgovarati, moliti se. 

 

Bračni par Pašalić progovorio je i o motivima zašto su otišli na ovo hodočašće. Kako su naglasili prvotna želja je bila zahvaliti Bogu za sve dobivene milosti kroz život.

 

- Željeli smo se zahvaliti dragome Bogu na svemu, za život, brak, što smo unatoč brojnim teški situacijama opstali kao obitelj. To je bilo zapravo hodočašće zahvale. Rekli smo: 'Gospodine ništa ne tražim, samo želim zahvaliti na svemu, s obzirom na sve što smo proživjeli u životu'. 

 

U nastavku emisije progovorili su o pojedinim pojedinostima vezano za samo organizaciju put. Naglasili su kako su prosječno dnevno hodali oko 27 km.

 

- Zadnji dan smo hodali preko 55 km, jer smo željeli što prije doći do odredišta. Jednog dana hodali smo samo 13 km, ali zato što je ta ruta bio dosta strm i zahtjevan. Santiago je nakon Jeruzalema drugo najstarije hodočasničko mjesto. Prva hodočašća su krenula još u 11 st. Što se tiče higijene, ona se održava u prenoćištima, a postoje različite vrste njih, s obzirom na udobnost i kvalitetu. Na Camino ne idu samo vjernici, nego svi oni koji žele preispitati vlastiti život. Ne postoji osoba, koja je bila ista na početku i na kraju puta – istaknuto je u emisiji. 

 

Zaključili su kako za njih Camino nije bilo tek obično hodanje, nego hodočašće, te su dodali kako tijekom hodočašće svatko u glavi vrti svoj život, jer je to neizbježno.

 

U emisiji se telefonski uključio alpinist Stipe Božić, koji  je sudjelovao u projektu 'Staza Gospi Sinjskoj', a za cilj ima označiti trasu kojom je prošla čudotvorna slika Gospe Sinjske još su davne 1687. godine u  u bijegu pred osmalijskom najezdom. 

 

- Bio sam na Caminu, ali i na drugim hodočasničkim rutama, tada mi se rodila ideja da nešto slično napravimo u Hrvatskoj. Odlučili smo obilježiti stazu dugu 184 km od Rame do Sinja. U tome smo i većim djelom i uspjeli. Potrebno je to dodatno razvijati, a želja nam je cijelu Hrvatsku premrežiti hodočasničkim stazama – naglasio je Božić. 

 

Svi oni koji  se odvaže na ovakva hodočašća preporučio bih prvo treba imati veliku volju i želju, od opreme, najvažnije su cipele. Žuljevi se stvaraju radi neudobne obuće. Također, važno se informirati kuda ide ruta. 

 

Telefonski se u emisiju uključio i fra Jozo Zovko, koji se prisjetio trenutaka kada su prvi hodočasnici došli iz inozemstva, posebice iz Njemačke.

 

Bili su smješteni po obiteljima u običnim obiteljski kućama. Ostali su dirnuti kako su domaći ljudi u svojim domovima molili, postili, pokazivali ljubav prema Bogu u svakodnevnom životu. Svaki hodočasnik traži ljubav, Boga, pomirenje s Bogom, zato je važno da to prate svi one koji dočekuju hodočasnike, posebice domaći župljani  -naglasio je fra Zovko. 

 

Istaknuo je kako nas hodočasnička mjesta uče, te kako ta mjesta pomlađuju Crkvu. Također, rekao je kako na hodočasničkim mjestima ostavljamo starog čovjeka, te se okrepljujemo Božanskim milosnim darovima. 

 

- Hodočašće za cilj ima susreti Boga. Stoga, zamolio bih, nemojte unovčavati Međugorje, proglašavati biznisom i turističkom mekom. Nemojte proglašavati hodočasnika da je turisti, jer je to uvreda. Dragi Međugorčani, nemojte čekati turiste, Makarska će primiti turiste, vi izmolite hodočasnike, i pričajte im o danima prije 39 godina – zaključio je fra Jozo Zovko.