Imotski: 16. prikaz Muke Isusove
Tomislav Martić ponovno je briljirao u ulozi Isusa.
Točno dva sata Imoćani su proveli prateći „Muku Gospodina našega Isusa Krista“, koja se po 16. put u organizaciji imotskog Franjevačkog samostana odigrala u Imotskom. Od Gestemanskog vrta do vrha Golgote koju je glumila imotska Topana, prikazan je Isusov trnoviti put, put izdaje, pohlepe, ali i ljubavi Najvećega koji je hodao zemljom. Tomislav Martić ponovno je briljirao u ulozi Isusa, a najteža etapa zasigurno je bila ona uz velike imotske skaline u centru grada kada Isus pada pod križem vidno iscrpljen od zadobivenih batina Pilatove vojske. Ipak, Isus je izdržao i uspio doći pa i pobijediti na kraju zlo na vrhu Golgote.
Imotski se u predvečerje Velikog tjedna preobrazio u Jeruzalem. Hrvatski Jeruzalem, kako Imotski zovu, dušom ovdašnjeg puka, glumom kostimiranih tristotinjak glumaca amatera, dostojanstvenim držanjem više od deset tisuća ljudi, sjetom koja je kod mnogih izmamila suze, vratio se dvije tisuće godina u dane najpotresnijih scena ljudskog roda.
Prikazom Posljednje večere u Franjevačkom vrtu, scenama iz Getsemanskog vrta, Tomislav Martić koji je utjelovio Isusa, po šesnaesti put, započeo je svoju rolu koja ga je nevjerojatno prisno stopila s Imotskim i njegovim pukom. Uslijedilo je pranje nogu Petru, blagoslov kruha i vina, izdaja Isusa od strane Jude (Đofa Ujević), potom u središnjoj imotskoj ulici, suđenje Isusu. Pilatove (Ivica Bekavac) riječi: „Ideš na križ!“ popraćene uzdasima mase. Onda križ na Isusovim leđima sve do starih skalina. Susret s majkom Marijom (Marija Kukulj), Veronikin (Marija Bubalo) rubac, Šimun Cirenac (Zlatko Ljubičić) pomaže nositi križ. I sve tako, postaja do postaje, scena do scene. Ulice osvijetljene samo svjetlom baklji, rimski vojnici, židovska djeca, žene. Za kraj, mitska utvrda Topana i razapinjanje Isusa. „Neka ovdje na Golgoti bude razapet Isus Krist Nazarećanin!“, reče zapovjednik Rimskih legija (Zoran Mustapić). Onda scene koje kod svih izazivaju trnce i uzdahe. Isus umire na križu na imotskoj Golgoti, nastade tama, gromovi udarahu i fijuk vjetra. List Biblije zaustavi se na pismu o skidanju Isusa s križa i spuštanju u Marijino krilo. Muk, mir, stalo je sve u Imotskom. Deset tisuća duša kao jedna. Sjetna i jedinstvena.