U povodu svetkovine svetoga Ignacija Lojolskog, koja je 31. srpnja, sedamdesetak članova Hrvatske pokrajine Družbe Isusove okupilo se na zagrebačkom Sljemenu kako bi zajedno proslavili svetkovinu svoga utemeljitelja, kao i svećeničke i redovničke jubileje koje slave neka subraća.

Svečano koncelebrirano euharistijsko slavlje predvodio je jedan od ovogodišnjih jubilaraca, zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić koji je prije 50 godina stupio u Družbu Isusovu, a prigodnu homiliju održao je također ovogodišnji jubilarac dekan i profesor Instituta za duhovnost Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu o. Mihály Szentmártony.

Na početku euharistijskoga slavlja sve nazočne pozdravio je provincijal o. Ante Tustonjić, čestitajući svetkovinu sv. Ignacija kao i jubileje jubilarcima od kojih neki zbog dobi i bolesti nisu mogli biti nazočni. Ova euharistija bila je ujedno završetak ovogodišnjih zajedničkih duhovnih vježbi koje su obavila 27 subraće pod vodstvom o. Mije Nikića. Nakon euharistijskoga stola slavlje se nastavilo u slavljeničkom raspoloženju i za bratskim stolom ispred župne kuće na Sljemenu.

U homiliji o. Szentmártony podijelio je sa subraćom neke dojmove koje je stekao promatrajući život svetoga Ignacija i te uvide primijenio na Družbu, a samim time i na sve okupljene. Osvrnuo se na tri antinomije, tri suprotnosti u osobi svetog Ignacija: "šepao je i bio je niska rasta, ali je imao visoke ideale; bio je Bask, ali je mislio u kategorijama sveopće Crkve; učenost ga nije posebno resila, ali je stvorio genijalna djela: Konstitucije Družbe Isusove i Duhovne vježbe".

Iste tri antinomije mogu se vidjeti i u samoj Družbi Isusovoj, nastavio je propovjednik: "Družba Isusova se rado naziva 'najmanjom Družbom', ali ipak ona je od uspostave, pa i u novijoj povijesti Crkve, jedan od najutjecajnijih redova. Ukinuta je i ponovo uspostavljena. Danas je jedan od najbrojnijih jedinstvenih redova. Družba je od uspostave na mnogim područjima šepala, a ipak je po svojim misionarima otišla i na kraj svijeta. Dala je 50 svetaca i 150 blaženika. Družba Isusova je nastala u srcu i duši Baskijca Ignacija, ali nikad nije bila nacionalno obojena. Bila je i još je uvijek jedan od najinternacionalnijih redova."

Promatrajući Hrvatsku pokrajinu, o. Szentmártony je istaknuo: "Naša je Provincija malena i sami kažemo da na nekim područjima šepa, ali je uvijek imala velike ideale i smione inicijative. Otvarala je nove školske ustanove od Travnika, preko Filozofskog fakulteta u Zagrebu do gimnazije u Osijeku, slala je misionare u Indiju i Afriku, imala pionirskih pothvata na području obiteljskog apostolata, tiska, radija, i televizije. Imali smo mučenike, a nadamo se da ćemo jednog dana vidjeti oca Antu Gabrića i Petra Barbarića na oltaru."

Ovu Provinciju, nastavio je propovjednik, ne resi intelektualizam. Nemamo svjetski renomiranih učilišta, ali smo stvorili mnoga trajna djela. Imali smo istaknute pjesnike i propovjednike, profesore i karitativne radnike. No naša trajna ostvarenja su u prvom redu na području odgojnog rada: formirali smo mnoge laike po duhovnim vježbama i pučkim misijama, odgojili smo generacije svećenika u sjemeništima, a nemojmo zaboraviti da smo imali udjela u duhovnoj formaciji i bl. Majke Terezije i bl. Ivana Merza.

Izvor: IKA