Na tribini 'Ne dirajte djecu' u Zadru 4. lipnja, Gregov, tajnica Vijeća HBK za obitelj, zaposlena kao voditeljica diplomskog studija Poduzetnički menadžment na Veleučilištu VERN u Zagrebu, koncizno je predstavila okvirni sadržaj knjige 'Seksualna sabotaža' dr. Judith Reisman, rekavši da je to knjiga koja se podcrtava, na čijim se stranicama piše, koja se drži kući i u kojoj se može naći neki podatak kad god zatreba. „Trideset godina se bavim nastavom i znanošću, i prvi put sam naišla na knjigu od 400 stranica koja ima punih četrdeset stranica ozbiljnih referenci. Znači, ono što neki novinari dr. Reisman nazivaju kontroverznom  doktoricom, s punim pravom kažem da tu nema nikakvih kontroverzi. Dr. Reisman je poštivala znanstvene metode i svaku je tvrdnju, brojku i citat potkrijepila izvorom koji se može provjeriti. U knjizi od petnaest poglavlja, nastaloj kao rezultat tridesetogodišnjeg rada, to je veliko bogatstvo“ rekla je Gregov, magistra biologije i poslovnog upravljanja, pojašnjavajući tri teze na koju ju je potaknulo čitanje knjige 'Seksualna sabotaža'. Što ju je oduševilo, pogodilo i kako je povezala neke stvari u životu, što dotad nije?

1. Psihopata ima i u znanosti
„Sjetila sam se nas mladih znanstvenih novaka, pripravnika, kako smo slušali naše profesore i slijedili ih, a da toga nismo bili svjesni. U knjizi dr. Reisman navedena je psihopatologija Kinseya i način na koji je držao zaluđenima vlastitu suprugu, svoje suradnike i njihove supruge. Kinseya je kritizirao i Abraham Maslow, kažu da je njegova hijerarhija potreba najcitiraniji članak iz društvenih znanosti. Maslow je tvrdio da Kinseyeve postavke nisu znanost. Predsjednik Američkog društva statističara rekao je da se tu ne poštuju znanstvene metode. Ali psihopat Kinsey je uspio sa svojim Rockefellerima i ostalima koji su ga instalirali, zaluditi suradnike, a onda i sveučilišne profesore, pravnike, odvjetnike. I krenula je seksualna revolucija“ kaže mr. Gregov. Kako je to radio?

Kinseyev uvjet za intervju – seksualno iskustvo novinara
„Kinsey je za suradnike birao mlade ambiciozne ljude, željnih karijere i uspjeha na brzinu. To nisu smjele biti osobe koje su imale čvrste moralne stavove, nego osobe koje je on uvjerio da pravi znanstvenik ne smije imati vlastiti moralni stav. Prao im je mozak i na njima istraživao svoje seksualno ponašanje. Morali su mu dati dubinski intervju o svom seksualnom životu. Kada je 1948. g. objavljena prva, a 1953. g. druga Kinseyeva knjiga, uvjet da on novinarima da intervju, bio je da mu daju dubinski intervju o svom seksualnom životu. Sve je te intervjue arhivirao i u svakom trenutku ih je imao u šaci. Nakon toga ih je nagovarao da se opuste i oslobode, jer im Crkva i puritansko društvo ne daju da uživaju u životu. Svoj predmet je nazvao brak. I to je bila velika manipulacija. U svom kabinetu i potkrovlju svoje kuće nagovarao ih je na seksualne orgije koje su se snimale. Tako ih je, osim intervjuom, ucijenio i snimkom. Ako bi bilo tko iz toga kruga želio izaći, opovrgnuti rečeno, svi su bili ucijenjeni. U to su bile uvučene i supruge njegovih suradnika. Tada je u američkom društvu brak bio na velikoj cijeni. Svi su bili oženjeni, makar su neki bili homoseksualci, ali im je žena bila pokriće prema vani. Uredno odjeveni u odijelima s kravatama, ostavljali su dojam visokih znanstvenika Sveučilišta Indiana. Žene nisu mogle izaći iz braka, slušale su muževe, bojeći se rastave, da ne ostanu bez svog društvenog statusa. Kinsey se bavio kukcima, insektima, i nigdje muškarce nije nazivao muževima, a žene ženama - nego mužjacima i ženkama. Za njega ne postoji silovanje, napastvovanje djece. U knjizi dr. Reisman je puno podataka koje bi svatko izmanipuliran seksualnom revolucijom i pornografijom trebao pročitati“ kaže mr. Gregov.

2. Kako je išla manipulacija javnošću?
Najprije, svoju nastranost proglasite znanošću. Kao uzorak, Kinsey je uzeo prostitutke, kriminalce, osobe devijantnog ponašanja. Njih istražite i statistički dokažete da je nešto tako, kako tvrdite. Ljudi 'padaju' na brojke, tablice i statističke obrade. Onda se to objavi u znanstvenim časopisima, to se počne citirati, prenositi, pa ljudi zaista povjeruju da je to znanost. Nakon toga se počnu promiskuitetno i ponašati. Onda tvrde da je to njihovo pravo. Ako je to ljudsko pravo, onda to treba ugraditi u zakone. Ako to ulazi u zakon, onda to kroz građanski odgoj treba uvesti u nastavu. Model se čini jednostavan.

3. Otvoreni brak – obogaćivanje braka!?
Kinsey nije govorio ljudima 'Ponašajte se kao životinje, imate pravo na sve što vam padne na pamet'. Nego, njegov seksualni odgoj je trebao biti obogaćivanje braka. Jer, ako su brakovi monogamni, dosadni su. Muž i žena se zasite jedan drugoga. U otvorenom braku povremeno posuđujete i razmjenjujete ženu i muža, to može obogatiti brak. Koje su to posljedice na psihu, izbačeni su ljubav, vjernost, osjećaji, ostavljene žene, djeca rastu bez roditelja. Ideologiju Kinseya prihvatili su profesori sa sveučilišta Berkeley, i onda je u Kaliforniji krenuo Hippie pokret. Kinsey je oblatio ratnu generaciju 1960-ih godina. Njegovo proučavanje i medijska promocija doveli su do Hippie pokreta. Danas su djeca roditelja koja su bila u tom pokretu. U filmu 'Mama mia' djevojka se udaje, a ne zna tko joj je otac. Jer joj je majka živjela s četiri muškarca. Kako živi Charlie u američkoj seriji 'Dva i pol muškarca'; to su traume iz djetinjstva. Njegova majka je živjela promiskuitetno, drogirala se.

4. Najdublje pitanje zaručnika u pripravi za brak – sumnja!
Supružnici Zlatko i Zrinka Gregov vode programe priprave za brak u Hrvatskoj dvadeset i pet godina. „Naslušali smo se svačega, koliko se današnja generacija boji braka. Zaručnici nas pitaju: 'Jel' vi stvarno vjerujete da je brak nešto dobro?' To nas pitaju kao svoju najintimniju čežnju, diskretno, da nitko ne čuje. Kažu nam: 'Nismo vidjeli kvalitetan brak oko sebe. Mi silno želimo brak, a sve oko nas su rastavljeni. Vjerujete li Vi da je to moguće? Svi nam kažu da je to glupo, da je to papir, problem. A u dubini duše, osjećamo da to želimo sebi i svojoj djeci'. To je posljedica seksualne revolucije“ kaže mr. Gregov, navodeći drastični primjer 1970-ih godina, nakon Hippie pokreta. Ne da su se u Americi razmjenjivali muževi i žene - nego je ugledni gospodarstvenik u Zagrebu, koji se bavio uvozom-izvozom, u socijalizmu je mogao putovati u inozemstvo, na poslovne sastanke u Beč vodio svoju maloljetnu kćer, koju je razmjenjivao sa svojim poslovnim partnerom; a ovaj je njemu davao svoju maloljetnu kćer. Majka je za to znala, šutjela i nije se usudila pobuniti. Koliko je takve patnje u današnjim brakovima? I tko te rane, osim dragoga Boga, može izliječiti?, upitala je mr. Zrinka Gregov na tribini 'Ne dirajte djecu' 4. lipnja u Zadru.