Tako je s. Ivana Barešić je u svečanom činu zavjetovanja u ruke svoje vrhovne poglavarice s. Ružice Barić obećala vjernost zavjetima siromaštva, poslušnosti i čistoće do kraja života, a svoje potpuno predanje izrazila je i prostracijom pred oltarom. S. Andrijana Vekić obnovila je privremena zavjete, potvrdivši ustrajnost i hod prema doživotnim zavjetima, dok su s. Finka Zrinušić i s. Ivana Kutleša još jednom, nakon 25 odnosno 50 godina redovničkog života, obećale vjernost u svom potpunom predanju Bogu kroz redovničke zavjete.

Svečano misno slavlje predslavio je dubrovački biskup Mate Uzinić u koncelebraciji s porečko-pulskim biskupom Draženom Kutlešom i desetak svećenika.

Biskup Uzinić kazao je kako se to veliko slavlje događa u Godini posvećenog života, čijim proglašavanjem je Crkva još jednom potvrdila kako prepoznaje dragocjenost posvećenog života. Podsjetio je i na tri cilja Godine posvećenog života, kazavši da se „mogu otkriti u onom što se danas događa u ovoj zajednici. Prvi cilj je sjećanje na prošlost sa zahvalnošću. Ja bih rekao da to imamo osobito u životu i radu s. Ivane Kutleša. Vi ste 50 godina uložili u život ove zajednice i zapravo je vaše djelovanje zahvalno sjećanje vas i cijele ove zajednice na prošlost. Vi ste ugradili sebe u tu prošlost. Drugi je cilj živjeti s ljubavlju i strašću sadašnjost, ja bih tu vidio s. Finku Zrinušić, ona je i prošlost i budućnost, ali je prije svega sadašnjost. Tu je i treći cilj 'S nadom gledati u budućnost', evo, to ste vi s. Ivana vašim zavjetovanjem, ali tu je i s. Andrijana Vekić koja obnavlja svoje privremene zavjete i koja će ugraditi sebe u budućnost ove redovničke zajednice.“

Osvrćući se na biblijska čitanja kazao je da uvijek na početku stoji Božji poziv čovjeku. Istaknuo je i važnost „buđenja svijeta”, tj. proročku zadaću svakog redovnika i redovnice, te da je prorok uvijek „na strani siromaha i nezaštićenih jer zna da je Bog na njihovoj strani.“

Naglasio je i važnost zajedništva koje nije samo „biti zajedno zbog nekog svog interesa već biti zajedno služeći drugima”.

Biskup Uzinić primijetio je da premda u tom slavlju to srećom nije slučaj, ipak često redovničke zajednice, cijela Crkva, pa i Dubrovačka biskupija više slave jubileje, nego nova zavjetovanja i ređenja, a kao primjer naveo je da su ove godine četvorica svećenika Dubrovačke biskupije slavila 50 godina svećeništva, a nije bilo niti jednog ređenja. Kako se to ne bi događalo, biskup je kazao da je potrebno „izići iz sebe samih i krenuti na egzistencijalne periferije”. Zaključio je da redovnik bez milosnog srca nije redovnik, već je potrebno imati dobrostivost, poniznost, blagost i strpljivost, no da je ipak najvažnija ljubav: „Bez ljubavi sve je besmisleno. Čak je i opasnost. Biti redovnik, a nemati ljubavi je opasno. Ne samo za sebe nego i za druge.”

Vrhovna poglavarica Barić čestitala je slavljenicama, te im između ostalog rekla: „Drage sestre slavljenice, danas na poseban način zahvaljujmo Gospodinu za vas, za vaše postojanje, zahvaljujemo za suživot s vama, zahvaljujemo za vaše živo sudjelovanje u prenošenju karizme naše Družbe kao i za sve dobro koje je Bog po vama činio. Hvala što u sebi njegujete i svojim životom čuvate duhovni portret i lik sestre franjevke od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika”

Nakon toga se poglavarica pojedinačno obratila svakoj sestri slavljenici.