Korizmena duhovna obnova za trajne đakone Zagrebačke crkvene pokrajine održana je u utorak 20. veljače u župi Krista Kralja na zagrebačkom Trnju. Na obnovi je bio nazočan i Livio Marijan, đakon Križevačke biskupije. Susret je započeo duhovnim nagovorom dominikanke dr. s. Ane Begić s temom 'Korizma vrijeme, pokore, milosti, oprosta i kušnje'. Na početku razmišljanja s. Ana upozorila je kako današnji čovjek sve više gubi osjećaj svjesnosti o grijehu.

- Usuđujem se reći da je u današnjem vremenu najraširenija pojava grijeha zavisti. Osobe koje su zavidne više ne mogu ljubiti drugoga, ali prestaju biti i sposobne biti ljubljene - rekla je s. Ana.

Istaknula je da postoji razlika između ljubomore i zavisti i da ih se može opisati kao sestre.

- Ljubomora za razliku od zavisti, teži zadržati ono što smatramo da je dragocjeno za nas te u strahu da to možemo izgubiti potiče razne sumnje i dvojbe. Ona se rađa iz straha da ćemo nekoga ili nešto izgubiti, dok se zavist u osobi rađa iz razloga što nešto ne posjeduje ili joj ne pripada. Zavist se od početka očituje kao kći oholosti, a oholost je temelj svih grijeha - istaknula je s. Begić i nadodala kako takvome svijetu upravo trajni đakoni svjedoče izuzetnosti crkvene službe.

- Poslužit ću se Kristovim riječima 'Vi ste u svijetu, ali niste od svijeta!' - rekla je.

- Osim što se danas izgubio osjećaj svjesnosti za grijeh tako je u našem društvu zamro govor i o krepostima. A kreposti su one koje nam pomažu da budemo bolji ljudi, da smo spremni boriti se protiv zla i grijeha u svijetu. Po njima čovjek treba pozitivno kročiti, one su stepenice po kojima će se uspješno penjati kako bi došao do svoje konačne svrhe - zaključila je s. Begić u drugom dijelu izlaganja.

Nakon duhovnog nagovora uslijedila je pobožnost križnog puta koji su predvodili trajni đakoni u nazočnosti domaćih župljana. Euharistijsko slavlje predvodio je nadbiskupijski povjerenik za formaciju trajnih đakona Zagrebačke nadbiskupije vlč. mr. Milan Dančuo, privremeni upravitelj župe u Trnju. U homiliji vlč. Dančuo domaćim vjernicima približio je trajni đakonat, istaknuvši da je to 'bogatstvo naše Crkve gdje oženjeni muškarci kroz različita poslanja služe u Crkvi i postaju Njezin vidljivi znak'. Nakon euharistijskog slavlja svoje duhovno druženje trajni đakoni nastavili su uz večeru.