Misno slavlje - Forum mladih katolika Hrvatske za društvenu uključenost

„Evangelizacija i uspjeh Božjeg kraljevstva nije samo uloga svećenika i biskupa, nego svih krštenika. Jer laici imaju tzv. krsno svećeništvo. Imaju čast, dužnost i obvezu svjedočiti u svijetu za Krista koji nas je otkupo i spasio. Bog postupa na način, kad ne možeš sam, evo drugoga da ti pomogne“, rekao je nadbiskup Puljić.
Autor: Ines Grbić/Laudato Photo: Ines Grbić ponedjeljak, 28. rujna 2015. u 17:32

Kako ljubiti čovjeka u okruženju u kojem vlada logika preživljavanja onih koji su jači? Kako stvarati civilizaciju dobrote i ljubavi među onima koji poznaju samo zakone vlastitih interesa i gdje nema ništa izvan moga ja“ upitao je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u propovijedi misnog slavlja koje je u nedjelju 27. rujna predvodio u katedrali sv. Stošije u Zadru. Na večernjoj misi koja inače osobito okuplja mlade, sudjelovali su i sudionici Foruma mladih katolika Hrvatske za društvenu uključenost koji se do 4. listopada održava na Sveučilištu u Zadru. Nadbiskup je pozdravio katolike koji će tjedan dana u sklopu različitih predavanja razmatrati mogućnosti svog društvenog angažmana. Tragom navještaja Božje riječi, mons. Puljić je istaknuo potrebu da katolici ne budu uskogrudni, da njeguju toleranciju i ljubav prema drugima. Isus je uspostavio zlatno pravilo, 'Tko nije protiv nas, za nas je'. Apostoli su se ravnali svojim sebičnim pravilom, tko nije s nama, protiv nas je. Isus je morao imati puno strpljenja s učenicima, nije bilo jednostavno odgajati, ali je strpljivo tri godine poučavao, ispravljao njihova uskogrudna shvaćanja i proširivao njihove horizonte“ istaknuo je mons. Puljić, upozorivši kako evanđelist Marko ništa ne uljepšava, nego donosi Isusa koji prekorava i opominje učenike da ne čine tako. „Kad se čovjek počeo baviti poslom koji ne pripada njemu, nego njima jer oni se druže s Isusom, učenici su to shvatili kao malu uzurpaciju, donekle i njegovu drskost; zato su to htjeli zabraniti. Zamolili su Isusa da on svojim autoritetom to učini. Isus to nije htio učiniti. Štoviše, uzeo je čovjeka u zaštitu i stavio se na njegovu stranu: 'Ne branite, jer nitko ne može učiniti nešto silno u moje ime, pa me zatim pogrditi'. Isus im kaže da taj nije naš neprijatelj“ istaknuo je mons. Puljić.

Navješteno je i kako je Mojsije, iscrpljen od posla, Jahvi rekao da sam ne može nositi toliki teret naroda, to je preteško za njega. Slušajući njegovu molbu, Bog je rekao neka pozove sedamdesetoricu muževa između izraelskih starješina i dovede ih u šator. Uzet će nešto duha kojeg je dao Mojsiju i staviti ga na njih. Tako će oni s Mojsijom nositi teret, da ga ne nosi sam. „Ta slika podsjeća na naglasak Drugog vatikanskog sabora kad je raspravljao o Crkvi kao Božjem narodu, o ulozi svećenika, redovništva i osobito ulozi laika, čemu je posvetio i posebni dekret i poglavlja u konstituciji Lumen gentium. Kako je Duh Sveti ono što je bilo za Mojsija rasporedio na sedamdesetoricu, tako je i svaki krštenik svojim krštenjem u Crkvi pozvan dati doprinos u ostvarenju Božjeg kraljevstva. Evangelizacija i uspjeh Božjeg kraljevstva nije samo uloga svećenika i biskupa, nego svih krštenika. Jer laici imaju tzv. krsno svećeništvo. Imaju čast, dužnost i obvezu svjedočiti  u svijetu za Krista koji nas je otkupo i spasio. Bog postupa na način, kad ne možeš sam, evo drugoga da ti pomogne“ rekao je nadbiskup Puljić. Istaknuvši Mojsijevu želju 'O, kad bi sav narod Jahvin postao prorok', kad bi Jahve izlio na njih svoga duha, nadbiskup je rekao da se tome treba veseliti, a ne priječiti. „To neki put teško sjeda u naše glave, pa i glave onih koji se smatraju naprednima, 'svetijima'. Kao i Mojsije, i Isus je morao odgajati svoje učenike za toleranciju i širinu pogleda. Crkvi koju je osnovao dao je veliki zadatak; poslao je učenike da liječe bolesne, izgone zloduhe i navješćuju Radosnu vijest svakom čovjeku. No, činiti dobro nije povlastica samo Crkve. Svi su ljudi pozvani. Dakle, i oni koji nisu članovi Kristove Crkve i oni koji ne vjeruju u Boga, pozvani su činiti dobro. Gdje se čini dobro, slavi se Bog, raste čovječnost na zemlji i širi se Božje kraljevstvo, pa se tome valja radovati - a ne, kako reče Mojsije, biti zavidan ili kako reče Isus, biti uskogrudan“ istaknuo je mons. Puljić, upozorivši: „Nažalost, u svijesti brojnih kršćana i tijekom stoljeća, vladala je i još vlada određena doza uskogrudne isključivosti. Tragično je kad se takvo shvaćanje nađe među nama, crkvenim ljudima, ustanovama, redovima i družbama, pokretima i karizmama, koje se ponekad ponašaju poput Korinćana kojima je Pavao zbog toga uputio svoju posalncu i dao upute i ukore“ rekao je nadbiskup. One koji su govorili 'Ja sam Petrov, Pavlov, Apolonov,' Pavao pita, zar je Krist za njih tako podijeljene umro. „Nažalost i danas neki nastavljaju istom logikom. Govore, ja sam član ove župe, ove skupine, karizmatik ovog ili onog tipa. Kao i u Pavlovo vrijeme i danas vrijedi dalekovidna Pavlova misao koju je uputio Korinćanima: Svatko od vas službenika Kristovih i upravitelja otajstva Božjih, neka ne bude isključiv, jer uskogrudnim interesima ne izvršava se Božje djelo. To je poruka kako bismo i mi shvatili da nas Bog nije pozvao na uskogrudnost, nego na široko srce. Neka i nama koji smo skloni poput Isusovih učenika braniti ljudima da čine dobro, pomogne ta Pavlova misao“ potaknuo je mons. Puljić.

U tom smislu, istaknuo je i veličinu sveca toga dana, Vinka Paulskog, koji je u svakom nevoljniku otkrivao sliku Isusa Krista. „Sv. Vinko nije dijelio ljude u ovu i onu skupinu, nego je gledao konkretnog čovjeka u potrebi i nevolji. On je siromahe nazivao našim blagom i našim kapitalom. Odudara to od Jakovljeve poslanice upućene bogatašima koji smatraju da je u tome njihova sigurnost. Jakov kaže da će ih izjesti hrđa tog bogatsva, jer stavljaju sigurnost u ono što je nesigurno. Za Vinka su bogatstvo i blago bili siromasi. Zato ga je sv. Ivan Pavao II. nazvao divom kršćanske ljubavi, a njegov život uspoređivao je s otvorenim evanđeljem“ rekao je mons. Puljić. „Kako onima koji su samodostatni i ne prihvaćaju žrtvu, samozataju, finoću, poniznost, dobrotu, govoriti o širini, prihvaćanju drugih i drugačijih? To se ne uklapa u svjetsku logiku uspjeha koja se temelji na snazi ortaštva. Nasuprot tome, sv. Vinko nudi kršćanske vrijednosti služenja, milosrđa, bratske ljubavi uobličene u pravilima gladne nahraniti, žedne napojiti, siromahe odjenuti, putnika primiti, prognanike pomagati. Usprkos različitih komentara, jako sam ponosan što pripadam narodu koji u takvim nevoljama zna pokazati svoje srce. To se ovih dana pokazalo prema izbjeglicama. Naš je čovjek pokazao, ovaj je gol, bos, ovome treba deka, topla juha, i nije se sramio toga. U duhu sv. Vinka očitovali su taj duh dobrote“ rekao je mons. Puljić, dodavši da postoji i duhovno milosrđe: neuka poučiti, grešnika ukoriti, žalosna utješiti, uvredu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi. „To je brevijar dužnosti prema bližnjemu koji treba provesti u život. Sv. Vinko koji je osnivao brojna karitativna udruženja uči nas kako služiti čovjeku u potrebama te nas potiče da i mi tako činimo“ zaključio je nadbiskup Puljić.
 

 

Da biste komentirali, prijavite se.