U Podašpilju, udaljenom sedam kilometara od Omiša i mora, deset je kuća za odmor i tri bazena, piše Slobodna Dalmacija.

Tamo se nalazi i četvero mladih Švicaraca iz okolice Züricha, koji su prvi put u Hrvatskoj, a u Podašpilju im je fenomenalno. Za stolom im vlasnica kuće Jadranka Raljević piše recept za fritule! Probali su ih dan prije i ultimativno ih žele raditi kad se vrate kući.

''Došli smo baš zbog odmora, na internetu smo vidjeli ovu kuću, ovaj ambijent, prirodu, planinu i shvatili da upravo to želimo'', rekli su.

Jadranka i Tihomir Raljević uredili su kuću za odmor prije pet godina, imaju šest ležaja i popunjenost o kakvoj mnogi iznajmljivači uz obalu mogu tek sanjati.

''Puni smo u prosjeku četiri mjeseca!'', poručuju.

''Ovdje dolaze gosti koji znaju što hoće, u prvom redu traže mir i prirodu, čak im nije stalo ni ima li interneta. A na more mogu kad žele, tek je petnaestak minuta vožnje. Imaju Cetinu za izlete, rafting, stotinu mogućnost'', objašnjava Jadranka.

Tu je i Miro Raljević, pionir podašpiljskog turizma, koji je uredio dvije kamene kuće u rustikalnom stilu. Miro je 14 godina, od 1990. do 2013. godine, bio direktor ‘Galeba’, jedine naše tvornice trikotaže koja je opstala s proizvodima nesumnjive kvalitete.

''Imali smo staru kuću, skoro jednaku kao što je sad vidite i do nje jednu propalu.. Želio sam kušati kako bi išla priča s turizmom, uredio ih i 2006. godine bili smo prvi iznajmljivači u Podašpilju. Naš prvi gost bio je čuveni hrvatski jezikoslovac, leksikograf, prevoditelj i književnik Tomislav Ladan, koji se pojavio u Omišu i tražio neki smještaj na par dana u apsolutnoj tišini. Došao je do nas i prije nego što smo krenuli s poslom i otada dolazio svake godine'', ponosan je Miro.

Jedva izdržali mjesni odbor

Kaže kako je prije desetak godina Podašpilje zamalo izgubilo mjesni odbor, jer je broj prijavljenih mještana pao ispod deset. Organizirali su se i prijavili, pa su s 22 stanovnika opet zadržali svoj Mjesni odbor na čijem je Miro čelu zadnjih nekoliko mjeseci.

''Nije nama cilj baviti se politikom. Malo nas je i mogli bismo se lako dogovoriti oko važnih stvari za naše mjesto. Recimo, da gosti u smještaju kušaju naše autohtone proizvode, vino, rakiju, kokoše, patke, kruh, čime se tko već od nas bavi. Razmišljamo i o uređenju tematskih staza, naši ljudi mogli bi biti vodiči po brdima i uz Cetinu. Tako da u sezoni svi možemo nešto uprihoditi, ali i imati zanimaciju'', optimističan je Radeljić, uvjeren da je gostoprimstvo jedan od temelja za kvalitetan turizam.

Tajna uspjeha

''Mojim gostima kad dođu s daleka puta obavezno pripremimo obrok dobrodošlice, počastimo ih domaćom rakijom ili likerima, pokažem im vrtal oko kuće u kojem mogu ubrati pomu ili što im drago. Svakih par dana prođem pokraj kuće, tek da im mahnem, da me vide. Onda shvatite da je pokrenut jedan zanimljiv proces, oni se opuste, čini vam se kao da postajete prijatelji, ćute se sigurnijima tako daleko od doma. Osjećaju da vodite brigu o njima'', objašnjava Miro svoju turističku filozofiju.