Koludrica Skolastika, rodom iz Rogoznice, obukla je korsko ruho i crnu koprenu polažući vječne zavjete posvećenja Bogu po pripadnosti benediktinskoj zajednici sv. Marije u Zadru, najstarijoj redovničkoj zajednici u Hrvatskoj.

"Lijep je način započeti Godinu posvećenog života činom monaškog posvećenja, u kojem se susreću čovjekov odgovor na Božji poziv, njegov dar i naše uzdarje. Monaško posvećenje je dar osobi, zajednici, Crkvi i naše uzdarje Bogu, naša zahvalnost za primljenu milost. To se događa u srcu Crkve, za Crkvu i cijeli svijet", poručio je o. Jeronim, istaknuvši kako se često monaške redove doživljava kao one koji su na periferiji, pomalo besposleni, "nekorisni".

"No, Crkva nas uči - mjesto monaha, benediktinke je u srcu Crkve. Taj poziv, takav život, najjasnije izražava najdublji značaj kršćanskog poziva. I Marija, na čiju svetkovinu Bezgrešnog začeća se s. Skolastika monaški posvećuje, bila je takva osoba; na rubu, obična mlada djevojka u Nazaretu, po kojoj Bog na mala vrata ulazi u ovaj svijet. U Mariji Crkva prepoznaje najuzvišeniji uzor posvećenja Bogu", rekao je prior Marin.

Podsjetio je kako papa Franjo očekuje jasnije življeno, radikalnije, odlučnije, hrabrije, radosnije svjedočanstvo redovnika. Četiri karakteristike krase taj život: radost, proroštvo, zajedništvo i izlazak.

"Sve te karakteristike na najljepši način mogu se čitati u životu Marije. 'Raduj se, Marijo', tako prilazi anđeo Mariji. Gdje god su redovnici, tu je radost, kaže papa Franjo. Ili bi trebala biti. Izvor te radosti je 'Milosti puna, Gospodin s tobom'", rekao je o. Jeronim, dodavši da je papa u miru Benedikt XVI. rekao da je to najljepše ime koje je sam Bog dao Mariji.

"U grčkom jeziku, 'Milosti puna' je jedna riječ i ima isti, zajednički korijen riječi koja joj prethodi, 'Raduj se'. Radost proizlazi iz milosti koju je Bog darovao. Tome se pridružuje euharistija. Sve troje nosi u sebi istu stvarnost – Božju milost, koja je za nas izvor radosti i zahvalnosti", rekao je o. Jeronim, istaknuvši da je poznata radost s. Skolastike kojom uvijek iznova obuhvati osobu koju susretne.

"Kad je Marija čula riječi 'Raduj se, milosti puna', ostala je smetena i zbunjena. Počela je nad time razmišljati. Grčka riječ za to 'razmišljati' znači dijalogizirati. Marija ne vodi monolog sama sa sobom, u sebi. Ni to nije život u samostanu. Ne zatvaramo se u samostan da bismo vodili monologe. Nego dijaloge s Bogom, s onim što on čini u našem životu. Tu se rađa druga značajka našeg života - proroštvo. Prorok je čovjek koji pažljivo osluškuje bilo svoga vremena, Crkve i svijeta. Taj čovjek ima riječ za potrebe ljudi i vremena u kojem živi. To može biti svatko od nas kad se poput Marije damo smesti, zbuniti, pred otajstvom, veličinom Božjeg otajstva u našem životu i otajstvom ljudskog dostojanstva", rekao je o. Jeronim. Bit ćemo proroci ako u razmišljanju s poštovanjem i ljubavlju bdijemo nad otajstvom svog života. Tada čovjek ima riječ za drugoga. "Kad čovjek ulazi u samostan, ne čini to da bi se oslobodio muka i tjeskoba života, nego otvara vrata svoga srca za potrebe svih za koje želi darovati svoj život. To ne činimo sami, nego s ljudima u samostanu, koje ne biramo. Gradimo zajedništvo unatoč razlikama. To je važan proročki znak koji možemo pružiti u vremenu kad se mnogi diskriminiraju, guraju na rub. U samostanu želimo biti svi zajedno, jednaki, jer je u našem središtu Krist", poručio je o. Jeronim.

Istaknuo je poticaj anđela Mariji nakon pozdrava, da pogleda na rođakinju Elizabetu, kako bi bila hrabrija, sigurnija prihvatiti poziv i što Bog stavlja pred nju.

"Ona bez grijeha začeta bila je potrebna svjedočanstva čovjeka do sebe. Upućeni smo jedni na druge. Nitko od nas nema sve što mu treba. Bez drugoga smo siromašni. To želimo živjeti u samostanu hrabro, bez pridržaja, nadilazeći sve granice", poručio je o. Jeronim.

Istaknuo je i značaj izlaska: "Ne želimo ostati sami u sebi, kao zajednica u samostanu ni kao pojedinci. Ne želimo se zatvoriti u svoj privatni svijet. Uvijek iznova, poput Marije koja hita Elizabeti, želimo poći u susret ljudima koji trebaju riječ i utjehu. Njima biti izlazak iz boli, samoće".

Istaknuo je da je prva scena kojom se otvara povijest Isusova života susret anđela i žene, Marije. Sa sličnom scenom i završava povijest Isusova života. Na praznom grobu, anđeo susreće ženu i govori gotovo iste riječi, "Ne boj se".

"Anđeo u susretu sa ženama – to je ono što stoji najbliže najvažnijim otajstvima Isusova života. Vjerujem da u tome moramo prepoznati i priznati jedno. Najdublje i najbliže shvatiti, prići, proniknuti otajstva Isusova života, dano je ženama. Njihova čežnja i njihova ljubav vodi i u prazan grob, daje nadu i iskustvo, daje vjeru da i kroz smrt dolazi život. To iskustvo žive u svakodnevici, nošeni svojom čežnjom. Toj čežnji ususret dolazi Krist zaručnik", istaknuo je o. Jeronim. I koludricu Skolastiku Krist čeka na njenom putu čežnje i želi joj darovati pristup otajstvima svog života, rekao je o. Jeronim, ohrabrivši je: "Neka te ništa ne pokoleba na tom putu".

Na slavlju su se okupili i učenici Glazbene škole sv. Benedikta koja djeluje u zgradi koludrica, zadarski gradonačelnik Božidar Kalmeta i brojni drugi poštovatelji zadarskih benediktinki.