U emisiju Izdvojeno javio se mons. Vlado Košić, koji je omogućio da Sisačka Biskupija donira sisačkoj Općoj bolnici 'Dr. Ivo Pedišić' respirator vrijedan 190.000 kn kako bi poboljšali uvjete liječenju najugroženijim pacijentima.
 
- Trebamo se i mi kao vjernici na različite načine uključiti i pomoći. Ovo je blagoslovljeno vrijeme. Sjetio sam se svojih mladih dana. Kao župnik bio sam u ovom kraju za vrijeme Domovinskog rata. Mnogi su se približili Bogu i vjerujem da to mogu i kroz ovu krizu. Mi smo siromašna biskupija. Nismo još ni crkvu iz Domovinskog rata sagradili, imamo još puno posla i trebaju nam sredstva, ali mislim da je dobro da se ulaže u ljude i to već činimo godinama. Pomažemo studentima, siromašnim obiteljima. Mi kao vjernici činimo ono što možemo i moj poziv svećenicima i redovnicama je da sljedeći petak postimo da se udružimo na nakanu: za završetak te pandemije. Vjerujem da bi do lipnja to trebalo završiti. Vjerujem da ćemo 4. lipnja pjevati našem zaštitniku, sv. Kvirinu – kazao je mons. Košić.
 
Uputio je i poruku ohrabrenja.
 
-  Ovo je prigoda da pročistimo svoje nakane, da se vratimo u prvo kršćansko doba, kada nisu imali slobodu, nego su se sastajali doma da ih ne otkriju. Sigurno nisu imali crkve. Kroz ovo vrijeme se može pročistiti naša motivacija i vjera i to preko obiteljske molitve. Bogu hvala, u tome nam može pomoći i televizija, Laudato TV, internet i međusobna povezanost preko telefona. Božja riječ nije okovana i radost Uskrsa će zasigurno svi moći osjetiti – poručio nam je mons. Košić.
 
Savjete je također uputio mons. Zdenko Križić, biskup gospićko-senjski.
 
- Nelagodan je osjećaj slaviti misu bez naroda. Fali narod, koji pjeva i odgovara. Crkva je prazna i ima ljudi koji bi tako rado dolazili, a ne mogu. Ali ovo vrijeme ima i jake poruke. Poziva nas da promislimo sebe, svoj poziv, svoju kršćansku autentičnost. Vrijeme je da preispitamo same sebe. Trebamo ga iskoristiti, da se ojača zajedništvo obitelji. Za obitelj je ovo posebno vrijeme, kada svi mogu biti zajedno sa svojom djecom. Ovo je sveto vrijeme. Ali nam je i pouka koja nam kaže jednu istinu: zlo dođe jako brzo, a za oslobodit ga se treba mnogo vremena. Tako je i s grijehom. Bez napora, bez žrtve nećemo nikada pobijedit zlo u životu – kazao je mons. Križić.
 
Don Danijel Vidović, župnik Župe Duha Svetoga na zagrebačkom Jarunu s Presvetim Oltarskim Sakramentom obilazio je ulice i blagoslivljao. Ispričao nam je odakle mu je došao taj poticaj.
 
- Sjetio sam se onog vremena kad sam bio dijete u ratu. Mi smo smjeli izlaziti i igrati se. Sada gledam puno djece po stanovima i staraca koji ne mogu izaći. I mislio sam si: 'Isus može izaći'! Osjetio sam da trebam biti blizak svome narodu koji mi je povjeren te želio svoju župu posvetiti Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrješnom Srcu Marijinu. I tako sam odlučio napraviti krug oko cijeloga Jaruna i kvarta. Hvala Bogu tu su bili i mladi koji su bili s nama i molili zajedno sa mnom. Sigurno ću ići opet u takav obilazak. Želim naglasiti da nisam htio biti veličan ja, već da bude veličan On. I vidio sam da su ljudi to tako i doživjeli, jer su žedni Krista. Držite se hrabro. Pogled u nebo rješava mnoge naše probleme – poručio nam je don Danijel.
 
Mr. sc. Roberta Brusić Pavičić, pedagoginja i obiteljska terapeutkinja podijelila je i pokoji savjet kako živjeti izolaciju i kako se nositi sa teškim trenucima.
 
- Važno je reći da ne postoji za sve ljude isto rješenje i odgovor kako proživjeti karantenu još dva mjeseca. Za kompleksna pitanja ne postoji jedno rješenje, jer je komplicirano. Rješenje je u malim koracima. Mi često to rješenje već imamo u sebi. Možda je odgovor u tome: nastaviti u svojoj svakodnevnici. Nastaviti raditi ono što radiš, ali raditi najbolje što znaš, kao da nema sutra. Ne prepustiti se tjeskobnom razmišljanju i ne gledati unaprijed, jer to izaziva depresiju. Treba razmišljati kako skupiti snagu samo za ovaj dan. Sutra ću brinuti samo za taj dan. Mnogi su roditelji sada jako zaokupirani djecom jer se djeca školuju od doma. Pretpostavljam da je većina roditelja uočila da je sada bitno sačuvati odnos sa djecom. Ne trebaju djeca imati najbolje rezultate u školi. Sada nije vrijeme za to. Trebamo održavati rutine. Svakodnevno ponavljanje u isto vrijeme, to daje sigurnost. Rutine nam daju sigurnost. Svakodnevnica nam daje sigurnost. Ovi trenuci što se školske djece tiče, a i njihov boravak pred ekranima, ne služi više samo znanjima već služi stjecanju drugih vrijednosti. Treba ih učiti strpljenu kako ne odustajati, učimo ih vještini prepoznavanja dobrih okolnosti, razvijanju tolerancije, ustrajnosti, razumijevanju, empatije i izbjegavanju frustracije. Sada smo odgovorni da naša djeca nauče stisnuti zube, da ne ide sve glatko. Time će oni postati dobri ljudi – rekla je Brusić Pavičić.
 
Gost don Mihovil Kurkut kako prebroditi život pod trenutnim striktnim mjerama, koje će prema procjeni nacionalnog stožera trajati do lipnja.
 
- Ovo je privilegirano vrijeme, da se pobrinemo za sebe. Ljudi sada sve više traže duhovnost jer vide da materijalizam nije dovoljan. Čujem da političari sve više govore 'mi vjerujemo, mi se nadamo'. Sama činjenica da je papa bio na televiziji: Bi li se to desilo u normalno vrijeme? Osjeti se sve više da je čovjek žedan odgovora – rekao je don Mihovil.
 
Nadalje don Mihovil navodi savjete kako u molitvi ostati ustrajan.
 
- Ova situacija od mene traži novi duh i prilagodbu. Osjećam potrebu za duhovnošću jer mi je potrebna. Trebamo osluškivati i stati i slušati, ne samo moliti usmeno, jer to nije stvar tehnike niti količine, već je stvar odnosa. Moja žeđ i moja nelagoda u stvari govori da trebam Gospodina – rekao je.
 
Na pitanje imamo li prevelika očekivanja s obzirom da ljudi i dalje umiru iako molimo don Mihovil odgovara kako se trebamo osloboditi podataka svjetovnih medija.
 
- Znamo li podatke koliko je umrlo od gripe prošle godine? To su izmišljene vijesti. Najveći broj ubojstava su pobačaji. A postoje i druge pandemije, kao naše površnosti i sebičnosti. Mediji stvaraju psihozu i napetost, jer samo govore o koroni. Sam Bog je dopustio da se ovo desi samo za naše dobro. Važno je sjetiti se Njegove prisutnosti, da nas nikada ne napušta – zaključio je.