Središnje euharistijsko slavlje u crkvi Gospe od Zdravlja na Dobrome u Splitu predvodio je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić u koncelebraciji s gvardijanom fra Jakovom Begonjom, župnikom fra Antom Udovičićem, dekanom don Tomislavom Ćubelićem, te brojnim župnicima okolnih župa.

Obitelj je bila središte nadbiskupove homilije.

„Zdravlje je bogatstvo, veliki dar. Najviše ga cijenimo kad ga izgubimo. Pred bolešću svojom i svojih nitko nije ravnodušan. Kada govorimo o zdravlju redovito mislimo na fizičko zdravlje, no čini se da postoji širi i dublji pojam zdravlja. Jer kad kažemo: zdrava zajednica, zdravi razred, zdrava sredina, zdravo društvo, izgleda da se misli i na nešto drugo, a ne samo na tjelesno zdravlje", kazao je nadbiskup i spomenuo evanđelje dana sa svojim 'vina nemaju', koje nas uvodi u sličnu dvojbu.

„Ovo 'vina nemaju', znači li to samo materijalni vid, nestašicu sredstava za život, u čemu se prepoznaju tolike obitelji u našem društvu? Međutim, kao što se zdravlje ne može svesti samo na tjelesno zdravlje, već uključuje i drugu dimenziju duhovnoga zdravlja, tako ovo 'vina nemaju', moglo bi smjerati na nešto drugo".

Naglasio je kako su mladenci iz Kane galilejske mogli imati obilato i najbolje vino na stolu, a opet ono Marijino 'vina nemaju', bilo bi prava istina o njima. Pored tjelesnog zdravlja, potrebno je za radost našega života i suživota i duhovna kvaliteta, zdravi odnosi solidarnosti, zajedništva, praštanja, vjernosti, mira, pomirenja, ljubavi. U nastavku homilije nadbiskup je govor o zaručnicima iz Kane galilejske usmjerio na brak i obitelji te međusobne odnose. Spomenuo je materijalnu krizu koja se odražava na obitelji, no ukazao je i na još opasniju krizu u smislu duhovnog i moralnog zdravlja, koja se očituje u padu nataliteta, ženidbi i udaji koja se odgađa, dugom ostajanju uz roditelje, starenju društva, generacijskim odnosima, u pojavi rađanja za drugoga, novim oblicima zajedništva, u nagrizanju vrednota vjernosti i trajnosti, kao i u sve prisutnijem mentalitetu sebičnosti i individualizma, koji ne podržava savez vjernosti u ljubavi.

„Ako zdrava obitelj znači i zdravo društvo, i pojedinci i zajednica trebali bi se prepoznati u onom pogledu i zauzetosti Majke Marije 'vina nemaju'. Marija nas upozorava i usmjeruje na Isusa: 'Sve što vam kaže, učinite'. A što On kaže? 'Bio sam gladan, žedan, u krizi - materijalnoj i duhovnoj. Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste'. On nam kaže: 'Napunite posude vodom do vrha!'. Time nam poručuje da učinimo sve što možemo i postavimo se odgovorno u poteškoćama drugih. Isus na svadbi u Kani galilejskoj unosi nešto nova: novost ljubavi, koja svoju mjeru očituje u darovanosti. Ljubav iznad zakona i propisa velik je zahtjev za čovjeka, za zaručnike i za bračne drugove, ali snaga Kristove ljubavi osposobljava nas i čini vjernima i ustrajnima, sebedarnima i zdravima".

Istaknuo je da nema kršćanskog braka i obitelji bez križa te da je sakramenat braka pashalni događaj koji ujedinjuje i povezuje bračne drugove s Isusom, raspetim i uskrslim.

„Koji nas putevi vode do ozdravljenja, do našega pretvaranja vode u vino? Molitva u svakom slučaju. Molitva jedno za drugo. Za svoju suprugu i za svoga supruga. Molitva za svoju djecu i za svoje roditelje. Što je disanje za tjelesni život, to je molitva za duhovni život čovjeka. Molitva je kisik da možemo disati u nevoljama života. Molitva nas otvara, povezuje, ohrabruje, stvara zajedništvo, blizinu, razumijevanje. Put zdravlja i radost vina, su i djeca. Sve to povezuje, ujedinjuje i čuva vjernost i zajedništvo bračnih drugova".

Zaključio je da nas majka Marija i njen Sin svojom riječju i euharistijskom gozbom dublje uvode u otajstvo ljubavi. Štoviše, navraćaju u naš dom i postaju sugovornici za obiteljskim stolom. Njihova prisutnost i ljubav je uvijek s nama u našim poteškoćama i krizama. Pretvaraju nam vodu u vino.

Na misi je pjevao mješoviti župni zbor, kojim je ravnao mo. fra Stipica Grgat uz orguljašku pratnju s. Zorislave Radić.

Tijekom cijeloga su dana brojni hodočasnici posjećivali omiljenu crkvu da bi izmolili od Gospe zdravlje duše i tijela za sebe i svoje najbliže, upalili svijeću, pomirili se s Bogom u sakramentu pomirenja te se osnažili u euharistiji tijelom Kristovim. Za svetkovinu župa se pripravila devetnicom bogatom duhovnim i kulturnim sadržajem.