"Nazvao bih to hrabrim činom ravnatelja i njegovih suradnika koji su za to dali suglasnost. Oni su procijenili da to neće škoditi odgoju, nego biti poticaj za veću snošljivost i uvažavanje drugih. Ne bih, međutim, podržao postavljanje kipa ako bi to vrijeđalo učitelje, njihove đake i roditelje koji svoju djecu povjeravaju odgojiteljima i učiteljima", rekao je mons. Puljić.

Upitan smatra li da se u osnovnim ili srednjim školama treba postavljati vjerska obilježja, nadbiskup je rekao: "Sama riječ 'vjersko obilježje' govori da se radi o nečem što je javno, a ne tajno. I nije samo za 'privatnu upotrebu'. Ljudi nose prstenje, lance, križeve i broševe po kojima nešto komuniciraju ljudima oko sebe. I nikomu ne pada na pamet pitati ili problematizirati zašto to nose. Kao vjernik, odgovorio bih u duhu Gundulićeve himne slobodi: Bogu hvala, što se i o tome može slobodno raspravljati. Ako se križeve, kipove i kapelice može postavljati po raskrižjima gradova i sela, ne vidim smetnje da se iste kipove i križeve može postaviti i u dvorane tvornica, škola, bolnica i učilišta. Istina, komunističko razdoblje progona vjere i svega što je vjerom mirisalo, ostavilo je dubokog traga u dušama ljudi. Sloboda i demokracija, međutim, pružaju mogućnost javnog iskazivanja vlastitih uvjerenja. Jasno, uvijek s dozom obzirnosti i razvijenim osjećajem za različitost i toleranciju".

Na primjedbu o eventualnoj diskriminaciji djece koja ne pohađaju nastavu iz vjeronauka, tim činom, nadbiskup Puljić istaknuo je da vjeronauk nije nametnut u školskom sustavu, nego je izborni predmet.

"Kad se vjeronauk izabere, postaje obvezatan i jednakopravan svim drugim školskim predmetima. Biranje vjeronauka ne potiče nikakvu diskriminaciju. Naprotiv, oni koji pohađaju taj predmet bivaju poučavani o potrebi i važnosti snošljivosti i uvažavanju različitosti".

Mons. Puljić odgovorio je i na pitanje nameće li se na taj način vjera, koja je stvar pojedinca i njegov osobni izbor.

"Vjera nije privatna, nego javna stvar. Svojevremeno je sv. Ivan Pavao II. pisao kako se 'ne smijemo bojati govoriti o Bogu i uzdignuta čela nositi znakove svoje vjere'. Jer, kaže on, 'pogrešno je misliti da bi javno pokazivanje vjere moglo povrijediti potrebnu autonomiju države i građanskih institucija, ili čak ohrabriti izraze netrpeljivosti. Naprotiv, kultura vjere promiče kulturu dijaloga koja u euharistiji nalazi jakost i hranu' (Ivan Pavao II., Ostani s nama, Gospodine, br. 26). Postavljanje Gospinog kipa u prostorijama škole, uz učionicu za vjeronauk, nije nečiji hir, nego javni čin vjerničke hrabrosti, priznanja i zahvalnosti Onoj koju od milja zovemo našom majkom i zagovornicom. Njezinu su krunicu nosili oko vrata naši branitelji u nedavnom Domovinskom ratu i vjerovali u njezin moćni zagovor. I nisu se prevarili niti razočarali", rekao je nadbiskup Puljić u razgovoru za Zadarski list.