Crkva u Hrvata u subotu je dobila još jednu blaženicu - redovnicu Družbe Kćeri Božje ljubavi, s. Julu Ivanišević. Ona je jedna od pet sestara, poznatih pod nazivom Drinske mučenice, koje je na subotnjem misnom slavlju papin izaslanik kardinal Angelo Amato u Sarajevu proglasio blaženima, donosi Pastoralmladih.hr.

 

Pet sestara - među kojima su bile dvije Slovenke, Austrijanka, Mađarica te Hrvatica - u predvečerje 11. prosinca 1941. godine četnici su nasilno odveli u pravcu Goražda. Njihov samostan Marijin dom na Palama - u koji su često susjedi i mještani dolazili po pomoć - nakon toga je opljačkan i zapaljen.

 

Sestre Jula Ivanišević, Berchmana Leidenix, Krizina Bojanc, Antonija Fabjan te Bernadeta Banja te su večeri, zajedno s nekoliko drugih zarobljenika, započele svoj četverodnevni križni put po brdima i šumama Romanije, po oštroj hladnoći i dubokom snijegu. Uz razna preslušavanja, prijetnje i vrijeđanja, put ih je najprije vodio do Sjetline, gdje je 76-godišnja s. M. Berchmana, iznemogla od puta, odvojena od ostalih sestara i zadržana.

 

Ostale su sestre odvedene u Goražde i smještene u vojarnu na drugi kat. Iste večeri, 15. prosinca 1941., četnici su provalili sestrama u sobu i nasrnuli na njih, tražeći od njih da ostave svoj način života. U obrani svoga ljudskog dostojanstva i zavjetovane čistoće, sestre su skočile kroz prozor, nakon čega su noževima usmrćene i bačene u Drinu.

 

Glas o mučeničkoj smrti ovih pet sestara, poznatih u narodu kao Drinske mučenice, brzo se širio od samih početaka. Nadbiskupijski postupak za njihovu beatifikaciju otvoren je u Sarajevu u prosincu 1999., a nakon njegova završetka postupak je nastavljen na Kongregaciji za kauze svetaca u Rimu. Nakon pozitivnog ishoda i zaključka teoloških i ostalih stručnjaka, u siječnju 2011. papa Benedikt XVI. odobrio je njihovo proglašenje blaženima.

 

Sestra M. Jula Ivanišević rođena je 25. studenoga 1893. g. u Starom Petrovu Selu u Slavoniji kao osmo od jedanaestero djece. Djetinjstvo i mladost provela je u rodnom selu te je ondje završila osnovnu školu, a kada je navršila osamnaest godina, izrazila je želju otići u samostan. Budući da njezina majka s time nije bila suglasna, u samostan je otišla nakon njezine smrti 1914. godine.

Koliko je voljela svoje sestre dokazala je na dan njihova zarobljeništva, 11. prosinca 1941. Kada je na povratku kući shvatila što se događa i da su sestre u životnoj opasnosti, dragovoljno im se i bez oklijevanja pridružila te krenula s njima na križni put i u mučeništvo, iako se mogla spasiti.

Izvor: Pastoralmladih.hr