Posebno su ovu srijedu Josipu hodočastili župljani Župe svetog Petra iz Supetra na Braču predvođeni svojim župnikom don Tonijem Plenkovićem koji je propovijedao i predvodio misno slavlje u zajedništvu s mons. Antunom Senteom ml., rektorom svetišta i pavlinom p. Krištofom Rodakom.
 
Svetu misu pjesmom je obogatio župni zbor iz Supetra. Posebno je zanimljivo da su Svetište sa hodočasnicima pohodile i tri časne sestre iz reda Kćeri Božje ljubavi koje su u jednom dijelu svojeg redovničkog života služile i u Josipovom svetištu a trenutno su na službi u Supetru: č.s. Blandina, č.s. Benjamina i č.s. Anica.
 
Don Toni Plenković propovijedao je o obezvrijeđenosti rada u današnjem vremenu i kulturi prolaznosti, dominantnoj filozofiji današnjeg života koja promiče ideju da je za sreću potrebno ukloniti križ.
 
- Ali kršćanin ne smije kukati zbog toga. Temeljna zadaća kršćana je pokazati da je danas moguće drugačije, da je moguće snagom Božje riječi, snagom Duha Božjega, živjeti potpuno suprotno – naglasio je vlč. Plenković.
 
Pojasnio je potom da su kršćani ljudi koji trebaju živjeti evanđeoske vrijednosti i tako stvarati drugačiji svijet, te dopustiti da ih Bog vodi u poniznosti i pretvara u živo Evanđelje te da iz odnosa s Božjom riječi stvaraju kulturu odgovornosti.
 
- Danas smo ovdje da izvučemo neki poticaj i ohrabrenje da nasuprot klimi samodostatnosti i egoizma kao kršćani stvaramo drugačiju klimu, da vratimo Boga u naše živote, da tražimo snagu potrebnu za suprotstavljanje svemu onome što nas od Njega i jedne od drugih odvaja. Svi smo mi misionari i svojim načinom života ljude ili vodimo Kristu ili ih tjeramo od Njega –  misli su kojima je don Toni završio propovijed.
 
Kao što je i uobičajeno u Josipovim srijedama, na kraju svete mise uslijedilo je svjedočanstvo vjere. Ovu srijedu svjedočio je Tomislav Baran, fonetičar i poznati spiker HTV-a. Tomislav je i autor pjesme ''Hvala redovnika'' koju je napisao na poticaj svoje supruge Tanje Baran s kojom je i pohodio Josipovo svetište.
 
Na pitanje rektora Sentea: 'Zašto vjeruješ?'  Baran je odgovorio: 'Na ovo pitanje mogu odgovoriti kao i na ono zašto dišem? Ili zašto živim? Zato što mi je to darovano. Niti sam tražio, niti sam pitao. Nisam ni znao za sebe kad me je Bog upisao u svoje dlanove. I kad me je odlučio usaditi u utrobu jedne žene prije 45 godina preko sjemena jednog čovjeka. A kad me izvadio iz te utrobe, tada je u mene ubacio jedno drugo sjeme. Sjeme vjere. Koje daje ploda. Nekad više, nekad manje. Ali, od njega živim. I ja i moji bližnji. Kad ima za mene, ima i za njih. Kad ga meni uzmanjka, i oni to osjete na svojoj koži.'

Naglasio je potom da osim što vjeruje,  da se i propituje, kazavši da tako često zamara i sebe i bližnje, a vjeruje i Boga.
 
- Ali, vjerojatno on tako hoće, da se ne uljuljkam i ne uspavam. Jednako kao što hoće da shvatim da ne moram od njega dobiti baš sve, baš sada i baš ovdje. Nema ljepšeg osjećaja nego kad naknadno Bogu zahvalim što mi u nekom trenutku nije ispunio neku moju molitvu ili želju za koju se poslije ispostavi da i nije bila baš nešto. Da je bolje ovako kako je Bog od prve htio, jer on me ipak najbolje zna. A moje je da mu se prepustim - kazao je Baran.
 
U dijalogu između rektora Sentea uvijek se obrađuju dvije teme: vjera i Sveti Josip, glavni zaštitnih Hrvatske. Odgovarajući na tu drugu temu Tomislav je kazao: 'Sveti Josip je, rečeno modernim rječnikom, ikona muškosti u najplemenitijem smislu te riječi. On je istoznačnica za sve lijepe osobine koje stoje iza pojma muškarac: ljubav – za svoju obitelj i Boga, hrabrost i odlučnost da prihvati neplaniranu situaciju u životu, plemenitost, odgovornost prema zadaći koju mu je Bog naumio – da mu odgaja i čuva Sina, poniznost i poslušnost prema Božjoj volji, i njegovo ''Da, neka bude'' kao i Marijino. Sveti Josip kao rijetko tko s pravom zaslužuje izraz da je na sliku Božju.'
 
Dodao je naposljetku da Hrvati trebaju čuvati svoj jezik i ponositi se, što kao mali narod imaju tako bogat i raznolik jezik koji se razvija i živi te je na kraju pročitao pjesmu 'Hvala ti što čuvao si Boga', posvećenu svetom Josipu.