Pitomača je još u vrijeme Austro-Ugarske bila trgovišće i najrazvijeniji dio đurđevačke općine. Posebice u drugoj polovini 20. stoljeća razvila je industriju, u kojoj su egzistenciju osiguravale brojne obitelji. Danas je najveća općina u Virovitičko-podravskoj županiji, locirana između Drave i Bilogore. Mjesto kruha, vina i pjesme. Ponose se Glazbenim festivalom pjesama Podravine i Podravlja, svojim sugrađanima koji više nisu među nama - pjesnikom Dragom Britvićem, osnivačem glazbenog festivala, dr. Marijanom Jergovićem, “Stradivarijem” Željkom Kosom...

Pitomačka barokna crkva sagrađena je 1783. godine, u vrijeme vladavine carice Marije Terezije. Oduvijek je bila važna za Pitomaču i njezin razvoj. A onda se 1968. dogodila tragedija. Iznenada, iz ni do danas točno utvrđenih razloga, izgorjela je do temelja. Palo je krovište, toranj, u silini vatre rastopila su se crkvena zvona. Ostali su samo zidovi. Velebno barokno zdanje potpuno je progutao veliki požar. Velika nesreća ujedinila je župljane, nikada do tada nisu bili složniji ni odlučniji da u najkraćem vremenu zajedno obnove svoju požarom totalno uništenu crkvu.

Zagrebački nadbiskup, pok. Franjo Kuharić, sljedećeg jutra prije 10 sati došao je iz Zagreba na zgarište i u ime Nadbiskupije položio prilog od milijun dinara. Istog popodneva počelo je raščišćavanje zgarišta i obnova. Uključila se i Komisija Nadbiskupskog duhovnog stola u Zagrebu i po stručnom je arhitektu dala savjet, nacrt i idejni projekt novog krovišta i zvonika crkve. Župljani i privrednici s ovog područja i šire maksimalno su se uključili u čišćenje požarišta, donacije i dovoz građevnog materijala. Na radnim akcijama unutar crkvenog dvorišta radilo se svakodnevno. Za samo godinu dana crkva je dobila krovište, crkveni toranj, zvona, interijer i u njoj su se ponovno služile mise i odvijali svi crkveni obredi.

No kraj obnove nije bio i kraj nevolja. Godine 1783. crkva je sagrađena pokraj glavnog puta, danas magistralne ceste Varaždin – Osijek kojom su tada prevoženi tereti težine do jedne tone, a danas magistralnom cestom prolaze šleperi s 40 tona tereta, i svi staju na semaforu neposredno pokraj crkve. K tome, prema posljednjim konzervatorskim studijama utvrđeno je da je crkva sagrađena na pjeskovitom terenu. Posljednjim sondiranjem utvrđen je pijesak i na 40 metara dubine, na podravskoj Sahari, zbog čega crkva postupno tone i zidovi pucaju. U posljednju sanaciju prije nešto više od godinu dana ugrađena su mnoga konzervatorska i arhitektonska znanja. Posebnim metodama ubrizgavano je pojačanje temelja ispod tornja, ali i cijele crkvene lađe i stručnjaci se nadaju da neće doći do ponovnog tonjenja tog velebnog zdanja. Najnovijom obnovom, vjeruju, učinjeno je sve što se moglo.