1. dan, 18.7.2015.
Botinec - Volavje - 38 km

Krenuli smo u 7 ujutro nakon dirljive svete mise u Botincu, na koju su nas došli ispratiti naši prijatelji, članovi naših obitelji, naša molitvena zajednica „Nanovo rođeni“ i dio župne zajednice.
Početak je kao i ostatak prvog dana prošao u vedrom raspoloženju. Dok smo odlazili iz Botinca osjećali smo ponos i podršku naših bližnjih. Prvih desetak kilometara prošlo je bez ikakvih problema i poteškoća, kada se aktivirao prvi žulj, koji je nastao već tijekom priprema za hodočašće. 21 kilometar od Botinca došli smo do prve pauze kod krasne obitelji Kovačina u Klinča Sela koji su nas jako gostoljubivo primili, nahranili i pružili su nam mjesto za poslijepodnevni odmor. Već do kraja pauze doživjeli smo dvaput posjet i podršku naših prijatelja. Sljedećih 17 kilometara do Volavja također smo proveli u molitvi, pjesmi i veoma dobrom raspoloženju. U Volavju nas je srdačno primila i obilno pogostila obitelj gospodina Ivice Berdika istoimenjaka i istoprezimenjaka našeg velečasnog Župnika. Kada je rezao pršut nakon obilne večere na zamolbu „ne morate više“ odgovorio je „a ne moram ni manje“. Tako bude večer, pa jutro - dan prvi.

2. dan, 19.7.2015.
Volavje - Turanj - 29 km

Na dan Gospodnji, nakon ranog buđenja i ponovno obilnog doručka, naš župnik je došao predslaviti svetu Misu u najstarijoj crkvi posvećenoj Djevici Mariji u Hrvata, kapeli Blažene Djevice Marije Snježne u Volavju. Nakon mise oprostili smo se od obitelji Berdik i njihovo šestoro djece te krenuli u novi dan. Dan je bio kao u cijeloj Hrvatskoj veoma veoma vruć, pa smo s mokrim ručnicima na glavi i čestim punjenjem i ispijanjem vode predah napravili u pansionu prije Karlovca gdje smo odspavali popodnevnu vrućinu. Nastavili smo put kroz centar Karlovca moleći, pjevajući i izmamljujući razne zaintrigirane poglede i izraze lica. Oko 20:30 sati stigli smo do Turnja, slikali se ispred budućeg Hrvatskog ratnog muzeja, te nakon ukusnih ćevapa, tuširanja i saniranja stopala legli na toliko iščekivani počinak. Tako bude večer, pa jutro - dan drugi.

3. dan, 20.7.2015.
Turanj - Blagaj - 35 km

Ustali smo se već po običaju u 5 ujutro, spremili stvari, pojeli doručak i krenuli putem Blagaja općina Slunj. Već do 8 ujutro izmolili smo cijeli Ružarij i primijetili kako je puno lakše hodati u rano jutro. Nekada bi molili svi zajedno, nas šestorica jedan iza drugoga, a ponekad bi išli, kao i apostoli, dva po dva (usp. Mk 6, 7). Cesta je bila veoma prometna pa smo bili na povećanom oprezu, ali smo dobili i više podrške od vozača, bilo trubljenjem bilo mahanjem. Kada bi prolaznicima na njihov upit rekli da idemo u Međugorje većinom smo čuli riječi „Bravo dečki, svaka čast“, na što bi mi odgovarali „Bogu hvala, molit’ ćemo i za Vas“. Pauzu smo napravili u Krnjaku na lijepoj livadi sa stolovima u hladu pored ceste. Članovi obitelji jednog hodočasnika donijeli su nam okrjepu i par ostalih potrepština na proputovanju prema moru. Na dva sata, pozivom jednog hodočasnika, pridružio nam se jedan Koreanac s velikom naprtnjačom na leđima koji putuje od Istanbula u Turskoj do Santiaga de Compostele u Španjolskoj. Premda nije kršćanske vjeroispovijesti razveselio se kada smo mu pustili međugorske pjesme na korejskom te kada smo mu kao poklon za rastanak darovali krunicu. U kafiću nam je gostoprimstvo pružila konobarica Ivana koja je napunila naše boce s vodom i posvjedočila svoju vjeru i hrabrost rekavši kako je rodila sina Viktora s cerebralnom paralizom iako su joj svi liječnici savjetovali da abortira. Obećali smo da ćemo moliti za nju i njezinog sina, a ona je obećala kako će uskoro i ona otići u Međugorje. Ovo izvješće završavamo s pozdravima i zazivanjem Božjeg blagoslova na cijelu Lijepu Našu na putu prema Blagaju.