Snažne Hrvatice povratnice i narod s Rive: Sve bih dao da Hrvatsku vidim ponosnu!

'Ovim skupom, ako ništa, usprkos izglasavanju IK, želimo pokazati da još ima ljudi koji drže do svojih moralnih vrijednosti u životu!'

14.jpg
Autor
Ines Grbić
Fotograf
Ines Grbić
Objavljeno:
 
13.04.2018 15:31

Kakva to slučajnost može biti, da su se na dva metra od mene na splitskoj rivi nalazile čak dvije Hrvatice povratnice iz dijaspore, na prosvjedu protiv Istanbulske konvencije u četvrtak 12. travnja! Hoću reći, ako su mene na spontano odabranom mjestu, na jednom specifičnom događaju, okružile dvije povratnice u tako manjem, izdvojenom društvenom 'uzorku', koliko li je tek povratnika u našoj domovini, a da mi za njih ne znamo? Naglašavam da me 'slučajnim odabirom' i instinktom koji je osjetio 'U ovima je neko posebno predanje i snaga', povuklo prići im i pitati ih za razloge njihovog dolaska na taj susret zajedništva hrvatskog velikog 'malog čovjeka'. Koliko bismo ih tek mogli upoznati, da se takve ljude diljem naše domovine ciljano traži i predstavi javnosti?! Ima ih. Ako sam ih ja našla, a da ih ni u primisli nisam tražila, koliko bi ih se tek moglo pronaći, da ih se organizirano potraži? To treba istaknuti u vremenu kada nas, nasuprot tim skromnim velikanima hrvatske svakodnevice, koji su višestruko veće iznose dolara zamijenili kunama, mediji zapljuskuju imenima pojedinaca i obitelji koji Hrvatsku napuštaju.

Kristina Svalina iz Australije došla je živjeti u Hrvatsku prije jedanaest godina. Mlada je i vedra majka četvero djece, još uvijek simpatičnog australskog naglaska u hrvatskom izgovoru. Na prosvjed u Split došla je iz Sinja gdje živi.

- Došla sam jer sam pročitala Istanbulsku konvenciju. U njoj postoje rupe koje dozvoljavaju rodnu ideologiju. Ja imam djecu i ne želim da se u školi uči o tome. Ja sam majka i ja ću odlučivati - kaže Kristina.

Zašto se vratila u Hrvatsku?

- A ljubav! Zbog muža, ali i domovina. Cili život slušam kako tata priča o Hrvatskoj. Kako je Hrvatska evo, ovako, ovi stihovi... (pa pokazuje Kristina transparent kojeg je cijelo vrijeme držala u svojim rukama, a na kojem je dirljiva poruka, duševna ostavština njenog oca, svih hrvatskih iseljenika i domoljuba): 'Sve bih dao da je vidim ponosnu i lijepu kao u snovima'. To je moj tata govorio. Tako me učio. Zato sam ja došla ovdje. Upoznala sam muža i ostala. Žalosno je vidjeti da netko hoće 'modernizirati' Hrvatsku. Ona je tako krasna, predivna i mogla bi biti pravi biser u cijeloj Europi. A oni je žele uništiti - s GMO, s IK. Ako voliš Hrvatsku, onda je možeš voditi kako Bog zapovijeda. Svi me pitaju: 'Zašto ne ideš u Australiju, tamo imaš više novaca i lipši ti je život?'. Je lipše financijski, ali ovdje je sigurnije, lipše za djecu. I zato sam ja ovdje! Dica su mi u Hrvatskoj sigurna, i taj starinski način života. Ne možeš ti to platiti. Ne možeš staviti cijenu na to! - poručuje Kristina, prof. Engleskog jezika i instruktor jahanja. Njena djeca, noseći krunicu oko svoga vrata, bila su s njom na rivi. Pozdravljali su i prepoznavali upućene poruke, razdragano zaplesali na domoljubne pjesme.

Žana Škarba majka je sedmero djece, četiri dječaka i tri djevojčice. God. 2009. vratila se u Hrvatsku iz Kanade.

- Nas roditelje jako brine način na koji oni to žele uvesti u obrazovni sistem, počevši od vrtića nadalje. Mi smo živjeli u Kanadi. Mi smo sve to prošli. Otac i majka dobivaju nekakav broj, roditelj 1 roditelj 2. U dokumentima se ne može napisati otac, majka. To je grozno, nezamislivo mi je da to uvode. To truje duše djece, a roditelje izlaže velikoj potrebi dodatnih tumačenja djeci o prirodnim i Božjim zakonima, ljudskoj naravi, da ne prihvaćaju izopačenost koju nameću. Od toga sam pobjegla, a sada me to dočekuje u vlastitoj zemlji! Htjela sam se vratiti u svoju domovinu. Da naša djeca odrastaju u okruženju pravih vrijednosti. Nas je uvijek vuklo ovdje. Odlučili smo se vratiti, iako su u Kanadi bolji financijski uvjeti. Ali jako sam razočarana. Znate ono, da postoji komadić raja na zemlji. To je Hrvatska. A sada uvode rodnu ideologiju. U Kanadi čak i u katoličkim školama postoje homoseksualni klubovi koje djeca pohađaju, iako nisu homoseksualci. Mogla bih vam tri sata pričati o tome. Znam kako to izgleda. Naša djeca su bila zbunjena, postavljali su pitanja. Ali hvala Bogu, imaju majku i oca Hrvate katolike, mi smo im doma sve objašnjavali. Nema toga sistema da ti dijete može okrenuti od onoga što u obitelji stekne, vrijednosti koje dijete nauči i primi od roditelja. Nažalost, u Hrvatskoj me sada dočekuje ono od čega sam otišla iz Kanade. Rodna ideologija preklo IK ulazi na mala vrata. Ali poručujem ljudima: Nemojte odustati od kršćanskog odgoja djece. Ne možete izgubiti bitku. Bitku će izgubiti oni koji nameću rodnu ideologiju! – kaže.

Jedna majka iz Kupresa je rekla: 'Dolaskom u Split želim izraziti svoje mišljenje, svoje osjećaje, svoj protest radi svega što IK sa sobom nosi. Želim zaštititi našu djecu. Vjerujem u Boga, u njegove zakone i toga se držim'.

- Došli smo podržati inicijativu protiv IK jer mediji i vladajući misle da mogu s narodom raditi što gode hoće, bez ikakvih posljedica. Ovim skupom, ako ništa, usprkos izglasavanju IK, želimo pokazati da još ima ljudi koji drže do svojih moralnih vrijednosti u životu. Koji, na kraju, drže i do kršćanskih vrijednosti – odvažno poručuje mladić u pratnji djevojke.

Baka Marija poručuje: 'Ja sam za to da se sačuva obitelj, jer iz obitelji sve dolazi. I nasilje i svakakve zloupotrebe. Moramo sačuvati obitelj između muškarca i žene. Ova konvencija je protiv toga. Skidaj sve to!'.

- Došla sam jer sam ja majka! Nisam roditelj 1 i roditelj 2. Nego isključivo majka. To mi je Bog dao i zato sam došla! – govori majka s djetetom u naručju.

Učiteljica Ljubica kaže: 'Nisam ni ljuta. Neko tupo stanje. Kakvo sam ja imala djetinjstvo – blaženo! Žao mi moje male djece i sve druge koji će rasti u takvom rodnom svijetu. U Švedskoj su muška djeca morala, bili su prisiljeni nositi haljine u školu. To vodi tome da budemo moralna i duhovna pustinja'.

Uz i humoristično domišljate natpise, poput 'Ni roda više ne zna kojeg je roda', neki od natpisa na transparentima u Splitu bili su: Bog je stvorio muškarca i ženu, ne ovo i ono. Evanđelje protiv IK. Evanđelje i Isus Krist Da, IK Ne. Ja sam tata, a ne roditelj 2. Zaštitite obitelj, temeljnu stanicu društva. Mi smo framaši s Kočerina i došli smo podržati Božje zakone. Bože čuvaj Hrvatsku, moj dragi dom, ljude koji blaguju, pri oltaru tvom.

U okruženju hrvatskih trojbonica koje se se vijorile iz ruku starih i mladih, oko slike sv. Ivana Pavla II. koji ljubi dijete u naručju, zanimljivo kako su se jedno blizu drugoga našla tri različita natpisa, spomen tri hrvatska grada koji u sebi sabiru svu ranjenost i zacijeljenje, okupaciju i oslobođenje, napade i obranu na hrvatsku domovinu. Ti su natpisi bili, svatko na svojoj piziciji. Knin protiv IK! Vukovar protiv IK! Dubrovnik protiv IK!

To treba istaknuti u trenutku kada, nakon izglasavanja IK u Hrvatskom saboru, jedan čovjek kaže: 'Osjećam se kao na dan kada je pao Vukovar'. Hrvatsku sada dohvaćaju pucnji iz nekog drugog oružja. Ali narod je i na splitskoj rivi pokazao spremnost za obranu općeljudskih, kršćanskih vrijednosti, prirodnih, Božjih zakona. Vjerno ploveći u lađi Isusa Krista, koji poznaje nakane i misli svih ljudskih srdaca!

 

Jeste li ovaj mjesec uplatili za Laudato TV? Znate li da naš rad ovisi gotovo isključivo od donacija dobrih ljudi? Pridružite nam se u Klubu prijatelja!

Još iz rubrike: Aktualno

Još iz rubrike: