Struka ne samo da oštro osuđuje način uvođenja zdravstvenog odgoja, već se još više protivi njegovom sadržaju. U izjavi Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika pročitajte što učitelji misle o pedagoškim "vrijednostima" nametnutog programa.

Zašto smo protiv spolnog odgoja kakav se nameće?

Držimo da je zdravstveni odgoj potreban i koristan, ali ne ovakav kakav se uvodi u naše škole. Budući da se on nameće svim učenicima, unatoč tome što mu se protive roditelji, neke građanske udruge, udruge roditelja i Crkva, ali i duh demokratičnosti, sam program i način uvođenja u škole izazivaju sumnju da je ovdje riječ o mutnim i nečasnim, zakulisnim, ideološkim „igrama” .

Program se, po riječima gospodina Filipovića, morao donijeti konspirativno (?), a ovih dana izbijaju na vidjelo još neke činjenice konspirativne naravi. Na HRT-u je u emisiji Slika Hrvatske objavljen dio filma „Kinseyjev sindrom”,

o utemeljitelju seksologije, američkom biologu Alfredu Kinseyju, pedofilu koji je zloupotrijebio položaj, lažirao rezultate istraživanja o seksualnosti koristeći se pedofilima, psihopatima i seksualno nastranim ljudima promovirajući seksualnu slobodu i shvaćanja o seksualnost kod djece. Voditeljici je emisije odmah zaprijećeno sankcijama, iako je pošteno da u demokraciji javnost čuje i drugu stranu priče, koja se u ovom slučaju (slučajno?) prešućuje.

Gospodin Štulhofer, jedan od autora Zdravstvenog programa, koji je seksologiju učio na „Kinseyevu institutu”, nije se odazvao pozivu voditeljice za sudjelovanje u emisiji ispričavši se bolešću, ali je isti dan sudjelovo u emisiji NU2 gospodina Stankovića. Tom je prilikom potvrdio da je Kinsey bio začetnik i seksualne revolucije i spolnog odgoja, te ustvrdio da Kinseya optužuje samo jedna osoba. Usput, to je doktorica JUDITH REISMAN koja je 35 godina posvetila istraživanju Kinsyjeva djelovanja, o čemu godinama javno piše i govori, pa nije jasno zašto joj to pravosudno nije zabranjeno ako se radi o klevetama? Gospodin Štulhofer priznao je da je Kinsey za svoja istraživanja koristio dnevnik jednog pedofila. Pitamo se tko može vjerovati takvom znanstveniku i takvoj „znanosti”?

Seksolozi su, na tragu Kinsyjeva nauka, osmislili Deklaraciju o seksualnim pravima, o kojoj bi naši učenici u 3. razredu srednje škole trebali raspravljati. (op.ur. O ovoj temi pisali smo ovdje). U Kurikulumu se ona predstavlja kao Deklaracija Svjetske zdravstvene organizacije, ali te deklaracije nema ni u jednom pravnom dokumentu  međunarodnog prava, a sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom povezuje ju jedna izjava sa stručnog seminara seksologa održanog u Hong Kongu 1999. godine, na kojem je, izgleda, Svjetska zdravstvena organizacija bila među sponzorima tog stručnog skupa. Deklaracija se može pronaći jedino na feminističkim i gay portalima.

Seksološka istraživanja dvaju privatnih američkih sveučilišta (na jednom je i gospodin Štulhofer pridruženi istraživač – na onom Kinsyjevu) plaćaju faramceutske tvrtke, kojima je u prvom planu interes i profit. Tko je tako naivan da bi vjerovao kako im je cilj zaštititi zdravlje naše djece i mladih te da im je do njih stalo više nego nama i njihovim roditeljima? Mi nismo.

Osim toga, istraživanja pokazuju da se u Americi nakon uvođenja ovakvog tipa spolnog odgoja povećao broj  maloljetničkih trudnoća, spolnih bolesti i AIDS-a, abortusa, ali i otmica djece radi seksualnog iživljavanja pedofila.

Tvrdimo da se ovakvim „odgojem” razaraju djeca i mladi i onesposobljuju tjelesno, emocionalno, mentalno, duhovno te ih se pretvara u bića kojima je lako manipulirati. Zato ćemo u ovom tekstu nastojati dati argumente za ove naše tvrdnje.

Proučivši sadržaj i ishode 4. modula Zdravstvenog odgoja, zaključujemo da on proizlazi iz preporučene literature, za koju ministar znanosti, obrazovanja i sporta, Željko Jovanović i ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje, Vinko Filipović, kažu da nije obvezatna za učenike, nego je preporučena za nastavnike te naglašavaju da se manipulira nekim rečenicama iz tih knjiga i brošura, da treba vidjeti kontekst.

Slažemo se: nije stvar u rečenicama, nego u kontekstu u kojem su one napisane, kontekstu čiji se obrisi tek  ocrtavaju u Kurikulumu, a afirmacijom ove literature osigurava mu se cjelovito oživotvorenje. Obilježja su mu: užitak (seksualni) kao smisao, nastranost kao prirodno stanje, egoizam kao stil života, stvarano zlo kao prividno dobro. Čitav kontekst u kojem se nalaze sporne rečenice o prihvatljivosti pornografije kao didaktičkog materijala i terapeutske metode, o prostituciji kao pozitivnoj društvenoj stvarnosti, o eksperimentiranju u seksu, promiskuitetnosti, o čovjeku kao seksualnom biću od rođenja, o prihvatljivosti svih oblika seksa za djecu itd. izvrće logiku i iskrivljuje istinu, antipedagoški je i stoga je prijetnja čovjeku i društvu.

Rečenica navedena u uvodnom dijelu Kurikuluma da „Zdravstveni odgoj treba pomoći razvoju sustava vrijednosti kod mladih osoba” potvrđuje da nije riječ o znanstvenom pristupu, kako nas se pokušava uvjeriti, jer znanost sama po sebi ne poznaje sustav vrijednosti, ona i sama treba vrijednosni okvir da je se ne bi zloupotrijebilo.

I znanstvenik može biti zločinac. Mengele je poslovični primjer.

Sustav vrijednosti osigurava tradicija ili ga nameće ideologija, a on se prenosi putem odgoja. Odgoj je u oba slučaja ključan za prijenos odgovarajućih načela i oblika ponašanja. No, ako odgoj ne izgrađuje čovjeka i ne osposobljava ga za vladanje nad svojim nagonima, strastima, porivima, odgojni postupak je promašaj ili svjesno uništavanje djeteta.

U 4. modulu Zdravstvenog odgoja odgojni postupak i cilj utemeljeni su na rodnoj ideologiji, koja pod izlikom  spolne/rodne jednakosti odbacuje znanstvene činjenice, ruši tisućljetnu tradiciju Zapadne civilizacije i univerzalne  tičke norme. Iako se Zdravstveni odgoj u uvodu predstavlja kao višedimenzionalan model koji podrazumijeva povezanost tjelesnog, mentalnog, duhovnog, emocionalnog i socijalnog aspekta zdravlja, duhovna dimenzija potpuno je izostavljena, a socijalna ograničena na vršnjački odnos i odnos s partnerom, dok obitelji nema ni traga, iako se zna da iz obitelji sve kreće, kako dobro tako i loše.

Duhovno zdravlje podrazumijeva slobodu od svega što zarobljava. Duhovno zdravlje traži da se djelovanje nagona uskladi s razumom, da se emocije prodube i oplemene, a postiže se disciplinom i samosvladavanjem. Ovaj program o tome ništa ne govori. On ne računa s čovjekom kao duhovnim bićem, ne računa na snagu učeničkog razuma, na moć savjesti ni privlačnost ideala. On ozakonjuje vlast nagona, a ubija prirodni osjećaj srama koji štiti ljudsku intimu.

Učvršćuje djecu i mlade u osjećaju lažne slobode i lažne autonomije, u stavu da su sami svoj zakon. Banalizirajući seksualnost, usmjerava njihov pogled od mladenačkih snova o ljubavi na tehniku izvedbe seksualnog čina u kojem je uporaba prezervativa samo dio osobne higijene. Time uništava osjećaj za ljubav, brak i vjernost. Jedina disciplina koju traži je disciplinirana uporaba kontracepcije.

Sve ovo doista vodi zaključku kako se nastoji dodatno seksualizirati i homoseksualizirati djecu i mlade. Svaki pedagog zna da je djeci i mladima potrebno pravo znanje, životno iskustvo i vodstvo da bi došli do stupnja kada mogu kritički misliti, a ovaj pristup to ne omogućuje, dapače, jasno usmjeruje djecu u pravcu prihvaćanja obrazaca mišljenja kakve promovira rodna ideologija.

Sama definicija spolnosti u 7. razredu (Komunikacija o spolnosti, metodički pripremljen materijal na stranicama AZZO-a) zanemaruje jednu od temeljnih funkcija spolnosti – nastanak novog života i glasi ovako: Spolnost je pozitivna i važna dimenzija koja ima više funkcija u našem životu. Osim fizičkog aspekta, obuhvaća prijateljstvo, ljubav, simpatiju, komunikaciju, užitak, rizike, djelovanje hormona, osobne vrijednosti, stavove i uvjerenja,
ali isto tako i odluke i ponašanja u odnosu na spolne izbore.

Zato u ovom Zdravstvenom odgoju promiskuitet sam po sebi nije loš, postoje samo neki rizični oblici promiskuitetnog ponašanja (Ovisnosti i rizična ponašanja, 5. razred osnovne škole, didaktički obrađena tema na stranici AZZO-a). U ovom Zdravstvenom odgoju temi braka, obitelji i odgovornog roditeljstva posvećen je jedan sat u 3. razredu srednje škole, a pri tom je težište stavljeno na prekid trudnoće, porast rastava, kontroverze vezane uz istospolne brakove i različite tipove obitelji.

No, zato je tema Razvijanje vještina potrebnih za odgovorno seksualno ponašanje, što se uglavnom svodi na kontracepciju, tema o seksualnim manjinama, diskriminaciji i stigmatizaciji seksualnih manjina dobila po 2 sata u 1. i 3. razredu srednje i 1 sat u 7. razredu osnovne škole.

Iako su brak i obitelj danas izloženi tolikim kušnjama i poteškoćama, o načinima prevladavanja tih poteškoća nema spomena, kao ni o pripremi za brak, obitelj, odgovornosti i dužnosti koje s time idu. Ali bi zato učenici trebali raspravljati o pornografiji već u 6. razredu osnovne škole, a u 3. srednje analizirati problematične odredbe na  početku spomenute Deklaracije o seksualnim pravima koje bacaju pravo svjetlo na ovaj program.

4. točka te deklaracije glasi:
Pravo na seksualnu jednakost. Odnosi se na slobodu od svih vrsta diskriminacije bez obrzira na spol, rod, seksualnu orijentaciju, dob, rasu, društvenu klasu, vjeru te fizičku ili emocionalnu različitost. Namjerno smo markirali riječ dob,  jer ovakvo definiranje seksualne jednakosti otvara prostor legalizaciji pedofilije.

Tu sumnju dodatno učvršćuje 10. točka:
Pravo na sveobuhvatno obrazovanje o seksualnosti. Obrazovanje o seksualnosti jest cjeloživotni proces koji počinje  od rođenja i treba uključivati sve društvene institucije.

Možda je u 5. točki te Deklaracije ključ za „duhovnu dimenziju zdravlja” kako je vide autori Zdravstvenog odgoja, a za koju smo na početku utvrdili da nedostaje:
Pravo na seksualni užitak. Seksualni užitak, uključujući autoerotizam, izvor je fizičke, psihičke, intelektualne i  duhovne dobrobiti.

Ako bi ljudska intima postala javna stvar, a prepuštanje požudama dobilo oznaku „duhovne dobrobiti”, što bi se po ostvarenju ovog Zdravstvenog odgoja uistinu i događalo, otvorila bi se vrata totalitarizmu najgore vrste.

Mi kao prosvjetni djelatnici podižemo protiv toga svoj glas.

Izvor: Laudato/Zdravstveni odgoj