Među brojnim vatrogascima i pripadnicima hrvatske vojske koji iz cijele Hrvatske pristižu na ugrožena područja, nalaze se i petorica dragovoljaca iz Dubrovnika koji su se u utorak 22. srpnja uputili na Pelješac gdje je požar aktivan od ponedjeljka navečer. Na to ih je potaknuo dragovoljac Braco Elezović, bivši branitelj koji je razgovarao s nama i prenio nam „informacije s terena“.

Pitali smo ga što ga je uopće potaklo da se dragovoljno uputi na Pelješac.

„Ja sam bivši branitelj i meni je svaka stopa ove naše zemlje od Prevlake do Iloka potpuno ista. Čim sam vidio da je požar, pokušao sam odmah skupiti neku ekipu da idemo tamo pomoći, jer u situacijama kakve su kod požara, svaka je ruka dobrodošla“, rekao nam je Braco Elezović koji je i prije imao iskustva s gašenjem požara.

„Među nama je bio čak i jedan invalid koji ima teške ozljede noge, ali je ipak došao tamo s nama. Nas pet smo uspjeli sami obraniti trafostanicu u Pijavičinom čime smo omogućili opskrbu električnom energijom svim mjestima iz sjevernog Pijavičinog, Orebiću, Trpnju i svim drugim većim mjestima. Tamo su bili vatrogasci iz DVD Viganj s cisternom, ali nisu imali vodu. Dok su oni dovukli vodu mi smo već zaustavili tu frontu, čak su nas i oni pohvalili“, prepričao nam je dragovoljac Elezović.

Govoreći o mogućim uzrocima požara dragovoljac Braco iznosi pretpostavke kako požari nisu izbili uslijed vrućina već ih netko podmeće namjerno.

„Ako se požar pojavi na tri, četiri mjesta istovremeno, a svaka fronta je udaljena nekoliko kilometara jedna od druge, to ne može biti slučajnost. Mi smo preksinoć gasili Pijavičino i nakon što smo obranili trafostanicu, išli smo se okrijepiti u kafić. Nakon pet minuta izbila je fronta iza kafića, a u blizini kafića barem tristo metara nije bilo vatre. Taj požar nije buknuo sam“, rekao je Braco dodajući kako vatrogasci s kojima se susreo na terenu dijele isto mišljenje o uzroku požara.

Gašenje požara nije nimalo jednostavno, mnogo je toga što otežava posao, kao što je vjetar i nepristupačna područja. Braco nam je objasnio kako je problematičan i bor koji ima „šišarke“. Kad vatra dođe do nje, ona eksplodira i može upaliti novu frontu pedeset metara dalje.

Kanaderi noću ne lete jer da bi precizno pogodili zapaljeno područje vodenom bombom moraju se spustiti vrlo nisko, za što je potrebna dobra vidljivost i preglednost terena. Stoga je u noći najveći dio posla na vatrogascima.

Braco ponavlja: „Svaka je ruka dobrodošla!“

„Iako je bilo dezinformacija u početku kako policija ne pušta blizu požara, priključiti se može svatko tko je punoljetan. Naravno, s adekvatnom opremom. Ako je čovjek adekvatno obučen, ima čizme na nogama, duge hlače, dugu majicu, policija će dopustiti“, govori Braco.

Pritom dragovoljac upozorava: „Nitko ne smije ići samoinicijativno, nego svatko tko ima namjeru pomoći u gašenju požara, dužan je javiti se zapovjedniku vatrogasne postrojbe na terenu. Na terenu su glavni vatrogasci, nije ni policija niti predsjednica države, nego zapovjednik vatrogasne postrojbe. Ako njima treba pomoć oni će nas prihvatiti, ako ne, oni će nas uputiti dalje. Ali svakoj postrojbi treba pomoć.“

Braco stoga poziva dragovoljce koji mogu te imaju adekvatnu opremu da se priključe gašenju, a ostali mogu pomoći dostavom hrane i napitaka.

Pri upitu što im još otežava gašenje požara Braco je rekao kako im nedostaje opreme kao što su „brentače“ koje služe za gašenje rubnih područja i možda povremeno loša komunikacija, ali to ne ovisi o ljudskom faktoru nego telekomunikacijskim vezama.