U organizaciji Obiteljske stranke u prostorima Tribina grada Zagreba, održana je u utorak 24. veljače tribina na temu „Priziv savjesti i abortus“ na kojoj su govorili Ante Čaljkušić, predsjednik inicijative „40 dana za život“, Zvonko Franc, teolog te Mate Knezović, predsjednik Obiteljske stranke.

„Svojim bdijenjem i molitvama pred bolnicama mi smo posljednji znak majkama i očevima koji su naumili učiniti pobačaj. Mi smo znak koji im kaže nemojte to učiniti. Također mi smo znak doktorima i medicinskim sestrama koji rade pobačaje da to ne čine. Mi smo znak i političarima koji zagovaraju smrt da to ne čine.“, rekao je u uvodu Ante Čaljkušić zahvalivši Obiteljskoj stranci što je podržala inicijativu.

U nastavku je prisutnima objasnio značenje i cilj molitvene inicijative „40 dana za život“ istaknuvši da je riječ o pro-life molitvenoj inicijativi za zaštitu majki i nerođene djece, koja je započela 2004. od strane lokalnih kršćanskih zajednica u Bryan College Station u Teksasu. Inicijativa se sastoji od 40 dana molitve i posta u kombinaciji s miroljubivim bdijenjem ispred klinike ili bolnice u kojima se vrše pobačaji, te u osvješćivanju lokalne zajednice o problemu pobačaja.

Koncept 40 dana našao je nadahnuće u Bibliji. Noa je bio u Arci 40 dana, Mojsije 40 dana na brdu Sinaj, a Isus 40 dana u pustinji. U inicijativi "40 dana za život" može sudjelovati svatko tko želi dati svoj doprinos borbi za zaštitu nerođenih. U Hrvatskoj je inicijativa "40 dana za život" započela 2013. godine, bdijenjima ispred Kliničkoga bolničkoga centra "Sestre milosrdnice" u Zagrebu, za vrijeme korizme. U inicijativu se tada uključilo 1400 ljudi u pet gradova. Prema informacijama značajno je smanjen broj pobačaja u bolnici „Sestre milosrdnice“ u Zagrebu kao i broj pobačaja u Osijeku. Danas je u molitvenu inicijativu uključeno deset gradova.

Govoreći o dosadašnjim rezultatima, Čaljkušić je naveo da je inicijativa do sada  rezultirala spašavanjem 9699 života djece od pobačaja, 107 radnika u klinikama za pobačaje je dalo otkaz, a 60 klinika za pobačaje je zatvoreno. U Hrvatskoj sudjeluju sljedeći gradovi: Zagreb, Split, Rijeka, Osijek, Sisak, Vinkovci, Vukovar, Zadar, Šibenik, Pula. „40 dana za život“ je miroljubiva pro-life inicijativa u kojoj je do sada sudjelovalo 650.000 volontera u 559 gradova i 27 država svijeta.
   
Fetus nije „nakupina stanica“ nego čovjek (lat. fetus = mališan)

„U svim pričama o pobačaju spominju se otac i majka, ali se nikad ne spominje nerođeno dijete koje se ne može braniti. Zato je naša dužnost da branimo taj život. Kada se spoje ljudske spolne stanice nastaje ljudski život. Svaka ljudska osoba je orginalna, dragocjena i nikad se neće ponoviti. Svatko opet ima ulogu koju mu je Bog namijenio. Isus je također bio nerođeno dijete. Fetus u prijevodu s latinskog znači mališan, djetešce. Mi ovom tribinom želimo reći da smo za život. Pobačaj je ubojstvo. O tome govore mnogi pravni akti.“, rekao je Čaljkušić.

Rekao je također da su u cijeloj priči veliku ulogu odigrali mediji: „Mi smo enigma za medije. Dođu i pitaju nas tko stoji iza vas? Čuli smo da ste plaćeni. Uvijek im kažem da smo tu iz ljubavi za nerođenu dijecu. Miroljubivi smo i veseli i radimo sve po zakonu. Dolazimo u ljubavi. Radujemo se što će se inicijativi na jesen priključiti Varaždin i Požega, u Srbiji Subotica i vjerojatno jedan grad u Bosni i Hercegovini. Čvrsto vjerujem da će inicijativa donijeti plodove i u promjeni zakona o abortusu.“

Inicijativu je pokrenuo čovjek koji je trebao biti abortiran

Na kraju svog izlaganja, Čaljkušić je pojasnio povijest nastanka inicijative: “Inicijativa je krenula iz Texasa. Od čovjeka na bolesničkoj postelji za kojeg se brinuo jedino sin David. Kad ga je jednog dana pitao što želiš da učinim za tebe?,  otac mu je rekao: idemo moliti za prekid pobačaja u svijetu. I tako su počeli moliti. Iz dana u dan na isto pitanje David je dobivao odgovor - idemo moliti za prekid pobačaja u svijetu. Jednoga dana Davidu je bilo dosta te je rekao svom ocu – dosta smo molili za nerođene, moramo moliti za tebe tata, na što mu je otac ponovio - idemo moliti za prekid pobačaja u svijetu. Zatim mu je ispričao istinu koja je promijenila Davida, ali i rezultirala pokretanjem ove velike inicijative. Otac mu je ispričao slijedeće: u mladosti, upoznao sam jednu djevojku. Kad mi je rekla da je trudna nagovarao sam je da učini pobačaj. Čekao sam ispred bolnice, ali ona se nije pojavila. Kasnije smo se pomirili i rodila je dijete. To dijete si ti Davide. Zato ćemo moliti protiv pobačaja da nitko više ne napravi grešku kakvu sam ja htio napraviti.“

Europa se nalazi u „demografskoj zimi“

U nastavku tribine, Zvonko Franc je, osvrnuvši se na najnovije demografske statističke podatke za Hrvatsku, u  svom izlaganju iznio podatke dr. Lole Velarde, predsjednice Europske mreže Instituta za obiteljsku politiku o demografskom stanju u europskim zemljama koje je njezin Institut proveo na zahtjev europskih biskupskih konferencija, a koje je obuhvatilo čak 40 europskih zemalja.

Prema rezultatima toga istraživanja, na temelju prikupljenih podataka na europskom kontinentu, prosjek rođene djece po ženi je 1,5 a za biološku obnovu naroda taj prosjek mora iznositi 2,1. Dr. Velarde je to nazvala „demografskom zimom" do koje dovodi starenje europskog pučanstva. Pučanstvo starije od 65 godina premašilo je naime za 3,4 milijuna pučanstvo u Europi mlađe od 14 godina. Predviđa se da će do 2050. godine pučanstvo mlađe od 18 godina smanjiti za 30%, dok će se za isti postotak porasti broj stanovnika starijih od 65 godina.

Paralelno s tim u Europi se bilježi porast nataliteta, ali podaci pokazuju da 90% toga porasta može zahvaliti useljenicima a svega 10% autohtonom stanovništvu. Dr. Velarde je u vezi s tim navela podatke prema kojima danas u Njemačkoj živi više od 7 milijuna useljenika, u Španjolskoj 5,6 milijuna, Engleskoj 4 milijuna, Italiji 3,9 milijuna te Francuskoj 3,7 milijuna.

U 43 europske zemlje u godini dana se počini 2,9 milijuna pobačaja

Kao najveći razlog demografskog deficita u Europi, istraživanje je prokazalo pobačaj. U 43 europske zemlje u godini dana se počini 2,9 milijuna pobačaja, odnosno svakih 11 sekundi jedan pobačaj, 327 pobačaja svaki sat, 7846 pobačaja svaki dan. U Europi svako četvrto začeće završi pobačajem. Pobačaj je prvi uzrok smrtnosti u Europi.

Unatoč svjesnosti političara da Europi prijeti demografska katastrofa, Vlade umjesto da učine sve da pomognu obitelji, u stvarnosti donose zakone i politike koje štete samoj naravi obitelji i slabe obiteljske veze. U više od pola zemalja Europe brak se izjednačava s izvanbračnim zajednicama, a u nekima od njih i sa istospolnim.

Eutanazija kao rješenje za kolaps mirovinskog i zdravstvenog sustava te socijalnih politika
    
Na kraju svog izlaganja, Franc je ponovio upozorenje Europske mreže Instituta za obiteljsku politiku da će, ako se demografska zima nastavi, to imati ekonomske posljedice kao što su kolaps mirovinskog i zdravstvenog sustava te socijalnih politika, a zbog sve većeg priliva useljenika mogući su i socijalni sukobi. Takvo će stanje zasigurno imati i socijalno-psihološke posljedice kao što je sve veći broj samaca.

Prisutnima je postavio nekoliko pitanja: „Što mislite kako će političari odgovoriti na taj izazov kolapsa mirovinskog i zdravstvenog sustava? Jačanjem obitelji kroz zakone? Sve nam pokazuje da to neće biti tako, nego se rješenje već našlo, a riječ je o legalizaciji eutanazije. Zasad je ona dobrovoljna, no u budućnosti će biti prisilna. Isprva kroz medijsku propagandu, a ako će trebati upotrijebiti i prisilu i to će se činiti. Kršćanin ne smije 'birati manje zlo' kako to činimo od izbora do izbora. Kršćanin smije i mora birati samo dobro!“

Kršćanin u politici ne može podržavati nekršćanske vrijednosti

Svoje izlaganje Mate Knezović je naslovio „Kršćanin, savjest i politika“ ističući u uvodu da je savjest glas Božji koji čovjeku govori što je dobro a što zlo, što je istina a što laž. „Politika je rad za opće dobro. Ponovno, ja radim za opće dobro upravo kao kršćanin, prijatelj Isusa Krista i Njegov sluga. Kada postanem političar ne prestajem biti kršćanin, dapače, još dublje moram zaroniti u to što Bog misli kakav kao političar mogu i smijem biti. On je onaj koji mi pokazuje kako mogu raditi političkim sredstvima dobro. On mi pokazuje kakva je politika po Njegovoj zamisli. On mi pokazuje na kakve sve načine mogu svoje političke ideje širiti, slati u javni prostor, a da te iste ideje budu u skladu s Njegovom voljom, odnosno, te ideje, propaganda, obraćanje narodu ne smije biti laž, skupljanje glasova na nasilan, prijetvoran i prijevaran način. On mi pokazuje da je vlast služenje, odnosno teret, ali i radost služenja.“, istaknuo je Knezović

Najviši pravni akti su na strani života

Govoreći o slobodi savjesti, Knezović je podsjetio da su kršćanima na raspolaganju snažni pravni instrumenti koji jamče slobodu savjesti, no čini se da ih ne znamo efikasno koristiti.

„Najviši pravni akt u Republici Hrvatskoj je Ustav Republike Hrvatske.  Već čl. 3. jamči slobodu, dapače ona je prva u tom članku koji navodi koje su najviše vrednote ustavnog poretka. Sloboda, svakako, podrazumijeva i slobodu savjesti. Sloboda se spominje i u nizu drugih odredbi Ustava RH, no osobito je Članak 40. Zajamčio slobodu savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja. Znamo da mnogi danas u Hrvatskoj žele ograničiti u praktičnom i javnom životu ove slobode.

Članak 9. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda također jamči pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi; to pravo uključuje slobodu da se promijeni vjeroispovijed ili uvjerenje i slobodu da se pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoju vjeroispovijed ili uvjerenje bogoslužjem, poučavanjem, praktičnim vršenjem i obredima. Građanska inicijativa 40 dana za život radi upravo to, javno iskazuje svoje uvjerenje i javno poučava da je abortus veliko zlo. Članak 18. Deklaracije UN o ljudskim pravima iz 1948. godine isti jamči pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijedi.“, naveo je Knezović

Grubo ugrožavanje slobode savjesti
    
Poznato je da liječnici imaju pravo na prigovor savjesti ne samo prema navedenim najvišim pravnim aktima nego i prema Zakonu o liječništvu. Međutim, Ministarstvo zdravlja, očito uznemireno sve raširenijim prigovorom savjesti liječnika i drugog medicinskog osoblja, odlučilo se za nezakonite radnje kojima nastoji prisiliti liječnike na obavljanje abortusa ili izdavanje kontracepcijskih sredstava koja su u biti abortivna sredstva. Tako je ministar zdravlja uputio svim bolnicama koje imaju ginekološki odjel dopis (u biti zapovijed) da su „dužne osigurati pružanje usluga prekida trudnoće, a za organizaciju pružanja takve usluge zadužen je ravnatelj, odnosno sanacijski upravitelj bolnice“.
    
Pravo na život je temeljno ljudsko pravo

Članak 21. Ustava RH:
Svako ljudsko biće ima pravo na život. U Republici Hrvatskoj nema smrtne kazne.

Članak 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda:
Pravo svakoga na život zaštićeno je zakonom. Nitko ne smije biti namjerno lišen života     osim u izvršenju sudske presude na smrtnu kaznu za kazneno djelo za koje je ta kazna     predviđena zakonom.

Članak 3.Opće deklaracije UN-a o ljudskim pravima:
Svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost.

„Iz navedenih najviših međunarodnih i unutarnjih pravnih akata pravo na život je svakom ljudskom biću zajamčeno. Na žalost današnji političari, pravnici i drugi mešetari i nositelji smrti svojom političkom, pravnom, ekonomskom i medijskom moći pretvorili su ove odredbe u prah i pepeo.“, rekao je Knezović

Kršćanski političari i abortus

„Tužna je i teška tvrdnja nekih intelektualaca (za koje se tvrdi da su kršćanski intelektualci i političari) koja glasi: Abortus je zlo, on je likvidacija ljudskog bića, ali ga nitko neće zabraniti“, rekao je u nastavku Knezović ističući da ako se netko smatra kršćaninom onda se mora zauzimati za život; političari nisu gospodari života i smrti da bi oni imali ikakvo pravo intervenirati u ljudski život, a osobito da bi smjeli na bilo koji način dopustiti ubijanje nevinih ljudskih bića.

„Ukidanje Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. godine (čitaj Zakon o abortusu) nije nikakva zabrana abortusa, nego se radi o micanju jednog protuustavnog, protuprirodnog, zločinačkog i genocidnog zakona i vraćanja liječnika da svoje snage usmjere na liječenje, političara da svoje snage usmjere na dobrobit onih kojima upravljaju, društva u odgovornost.

Sam Ustavni sud već 18 godina nije riješio zahtjev za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o pobačaju. Po onom što je dostupno predmet je dat u rad sudcu Ustavnog suda Aldu Radoloviću. Očito da postoji strah. Ustavni sud je zatražio mišljenje i od Klinike za ženske bolesti, Petrova, Zagreb, o tome da se očituje kada počinje ljudski život te je odgovoreno – začećem. Dakle, već po navedenim pravnim aktima abortus, ali i sva druga sredstva koja dovode do nasilnog uklanjanja ljudskog bića iz maternice, je protuustavan, odnosno protivan najvišem zakonu.“
    
Abortus je ilegalan!

Svoje izlaganje Knezović je zaključio riječima da kršćanin ne može i ne smije pristati na tezu - abortus je zlo i ubojstvo, ali ga moramo dopustiti: „Kršćanski političar djeluje iz svoje vjere. Ustav i drugi najviši pravni akti zabranjuju ubojstvo nevinog ljudskog bića i po Ustavu, Europskoj konvenciji i Deklaraciji UN iz 1948. Abortus je zločin i on je ilegalan te su svi abortusi, i druga mehanička ili farmaceutska sredstava koja dovode do uklanjanja već začetog ljudskog bića, zločin. Zločin abortusa je, nakon 50. godina od njegovog uvođenja na kršćanskom zapadu, već odavno poprimio sva obilježja megagenocida. Ovaj zločin uzrokovao je pad morala Zapada, pad ljudskosti, pad dobra i rast zla koje drma cijeli zapadni svijet. Kršćani u Hrvatskoj i svi ljudi koji vole život, koji vole domovinu, koji poštuju druge, koji žele opstanak Hrvatske moraju reći odlučno NE krvavom zločinačkom piru. Svako dijete ima pravo na život!“

Zbog EU, abortivne pilule moći će se uskoro prodavati i na kioscima

Nakon izlaganja uslijedila su pitanja i svjedočanstva prisutnih. Bosiljka Bačura iz udruge Djetešce na sunašce je svjedočila o iskustvu rada s majkama koje su htjele napraviti pobačaj. Također,  svoje svjedočanstvo iznijela je i jedna medicinska sestra koja je dala otkaz zbog nemogućnosti da prizivom savjesti spriječi svoje sudjelovanje u abortusu. Djelatnica jedne zagrebačke ljekarne je izvjestila o aktivnostima kojima se pokušava u ljekarne uvesti mogučnost da se abortivna sredstva mogu dobiti bez recepta, a što će biti moguće zbog pritiska Europske Unije koje je Hrvatska sastavnica. Spomenut je slučaj Mađarske koja je „pilulu za dan poslije“ dodatno stavila u ingerenciju svog zdravstvenog sustava te tako spriječila nakanu kreatora kulture smrti iz europskih institucija i farmaceuta željnih profita.