"Tako malo znamo što je Bezgrešna učinila od prvog trenutka svoga postojanja do danas. Kako veličanstvena biblioteka bi se dala napisati pod naslovom: 'Djela Bezgrešne u svijetu!' Ne zaboravite, svaka milost prolazi kroz njezine ruke. I još nešto: Isusa moramo Ijubiti Gospinim srcem! U cijelom svijetu moramo razgorjeti Ijubav prema njezinu srcu da bismo osvojili Presveto Srce Božje. Kad ona zagospodari svakom dušom, sve duše će gorjeti Božjom Ijubavlju..."
Misao Maksimilijana Kolbea ( iz knjige Y. Ivonidesa: Maksimilijan Kolbe)

Maksimilijan Kolbe (Rajmund) rodio se u Zdunskoj Woli, u poljskoj, 1894.godine u siromašnoj radničkoj obitelji. Imao je četvero braće, od kojih su dvojica umrla kao djeca. Preostala dva brata, postala su franjevci konventualci. Roditelji su također otišli u samostan, no njegov se otac nije mogao naviknuti te je otišao među dobrovoljce za oslobođenje Poljske od ruskog jarma. Pao je u zarobljeništvo i bio ubijen. Zbog toga je najstariji sin, napustio samostan i otišao u rat. Vratio se ranjen, a sudjelovao je i u Drugom svjetskom ratu, u kojem je završio u Auschwitzu, gdje su ga nacisti pogubili 1943.

Kao dječak Maksimilijan je bio jako darovit i pobožan. U ranom djetinjstvu ukazala mu se Djevica Marija s dvjema krunama u ruci: bijelom i crvenom. Zapitala ga je koju želi. Izabrao je oboje - čistoću i mučeništvo. U 13. godini stupio je u sjemenište.  Na studije u Rim poslan je 1912. u 24. godini života i već je bio doktor filozofije i teologije. Dobio je redovničko ime Maksimilijan.

U Rimu su u to vrijeme bile organizirane masonske protukatoličke manifestacije, koje su zabrinule Maksimilijana. Zato je osnovao je katoličku marijansku organizaciju "Vojska Bezgrešne", s ciljem promicanja katoličkih vrijednosti, osobito štovanja Blažene Djevice Marije. Imao je u planu koristiti medije, tiskati novine, osnovati radio postaje. U Poljsku se vratio 1919. U Niepokalanowu – Gradu Bezgrešne u blizini Varšave izgradio je samostan 1927. i za deset godina u njemu je bilo 800 redovnika. Samostan je bio tiskarsko-izdavačko poduzeće s najmodernijim strojevima. Izdavao je mjesečnik u Grodnom, prvi poljski katolički dnevnik( 1935.g.) koji je za tri godine po izlaženju imao milijunsku nakladu. Maksimilijan je izgradio vlastitu željezničku stanicu, spojio Niepokalanow s glavnom varšavskom prugom, podigao je radio-postaju, gradio je pistu i hangare za četiri zrakoplova, započeo je osnivanje katoličke filmske kuće.

Osnovao je podružnicu u Japanu u gradu Nagasakiju. Došao je tamo s četvoricom redovnika bez novca, bez znanja japanskog jezika, ali je uspio otvoriti tiskaru i objavljivao je katolički list. Imao je posjed izvan grada, tako da atomska bomba koja je pala na Nagasaki 1945. nije uništila posjed, ostao je čitav. Maksimilijan je planirao proširiti svoje djelovanje u Indiji i Polineziji te u Bejrutu u Libanonu izdavati novine na turskom, perzijskom, arapskom i židovskom jeziku.

Vratio se u Poljsku u vrijeme već rasplamsanog Drugog svjetskoga rata. Nacisti su ga prvi put s redovnicima 9. rujna odveli iz Niepokolanowa u logor Amtitz. Pustili su ih 8. prosinca na blagdan Bezgrješnog začeća.

Maksimilijan je nastavio tiskati list na njemačkom jeziku. Kad je u jednom broju napisao: „Nitko na svijetu ne može promijeniti istine“, nacisti su ga uhapsili i odveli 10. veljače 1941. u varšavski zatvor Paviak, gdje je zlostavljen i mučen. Od tamo su ga transportirali u logor Auschwitz. Krajem srpnja 1941. godine jedan je Poljak logoraš u bloku u kojem se nalazio i sveti Maksimilijan uspio pobjeći. Zbog toga je deset drugih logoraša osuđeno na strašnu smrt u bunkeru gladi. Jedan od njih bio je poljski podčasnik Franjo Gajowniczek, otac obitelji. Taj je zavapio: "Jadna moja ženo, jadna moja djeco!" Iz redova postrojenih logoraša pred zapovjednika je izišao o. Kolbe i ponudio se u zamjenu za nesretnoga oca obitelji. Zapovjednik ga je upitao: "Tko si ti?" - Odgovor je glasio: "Katolički svećenik!" Zamjena je prihvaćena i o. Kolbe, mučenik vjere i ljubavi prema bližnjemu, pošao je s osuđenima u bunker gladi. Umro je 14. kolovoza 1941. u predvečerje blagdana Velike Gospe od injekcije karbolne kiseline.

Maksimilijana Kolbea proglasio je svetim 10. listopada 1982. godine papa Ivan Pavao II. Spomendan mu je 14. kolovoza. U Zagrebu je Župa Sv. Maksimilijana Kolbea na Bijeniku osnovana 1. studenog 1982. godine dekretom nadbiskupa Franje Kuharića, a prva je misa održana župi u nedjelju 30. siječnja 1983.

Izvor: Laudato