U ovoj epizodi emisije 'O, tempora' pokušavamo odgovoriti na pitanja koja većina vjernika ne postavlja - kako ispravno pristupiti novozavjetnom tekstu, što čitati doslovno, a gdje se radi o simbolici, kad su napisani neki ključni tekstovi i tko ih je napisao, kako tumačiti parabole, što znače neki simboli u Otkrivenju itd. 

- Tekst nije samo prijenos nekakve informacije, znanja, spoznaje, nego je tekst uvijek prijenos nekakvog iskustva onoga koji piše. Ući u to iskustvo uvijek je problematično. U živoj komunikaciji to je lako, osoba uvijek može zatražiti od drugoga da pojasni što je ovaj rekao. Međutim, u pisanoj komunikaciji toga nema - rekao je gost emisije prof. Marinko Vidović.

Naglasio je kako nigdje ne možemo naći Isusovu biografiju niti ju možemo stvoriti. Možemo pronaći samo iskustvo Isusa i to nakon što je prošao muku, smrt i uskrsnuće. Zašto pak imamo četiri evanđelja, a ne jedno ili deset? Je li svaki evanđelist sve sam napisao te ga danas čitamo nepromijenjenog? Tko je i kada odlučio što će postati dio Biblije?

- Teško je reći zašto imamo baš četiri evanđelja. Međutim, jako je važno vidjeti da nemamo jedno evanđelje. To pokazuje da iskustvo Isusa Krista ne može opisati samo jedan čovjek. Ne može biti samo jedno iskustvo, nego višestruko da bismo mogli razumijeti. To nas uči da je Crkva uvijek bila otvorena pluralnosti.

- Evanđelja vežemo uz neko ime i smatramo da je on autor tog teksta. Međutim, to nije točno. Evanđelja su anonimni spisi, za razliku od Pavlovih spisa u kojima je jedan dio njegov, a drugi dio pisan u ime Pavla. Istaknuo je da je na kraju pojedinac morao složiti evanđelje, ali je tekst došao do njega nakon mnogih ispravaka i redakcija. Ne možemo reći da je Crkva nadodavala evanđelja jer ona nastaju u Crkvi, u zajedništvu vjere - rekao je, među ostalim, profesor Vidović.