Zrakoplov sa Svetim Ocem i njegovom pratnjom spustio se u zrakoplovnu luku Pleso, nakon čega su u zrakoplov ušli nadbiskup zagrebački kardinal Franjo Kuharić i apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giulio Einaudi koji su Papi prvi poželjeli dobrodošlicu u Hrvatsku.

Po izlasku iz zrakoplova, označenom fanfarama, Sveti je Otac poljubio hrvatsku zemlju, a potom ga je dočekao i pozdravio Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman.

Nakon intoniranja papinske i hrvatske himne Papa je počasnu bojnu Hrvatske vojske postrojenu u njegovu čast, pozdravio na hrvatskom jeziku, i potom se, uz skladbu “Bože, čuvaj Hrvatsku” uputio prema svečanoj tribini.

Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman u pozdravnom obraćanju papi Ivanu Pavlu II. izrazio je zahvalnost hrvatskog naroda i svih građana Hrvatske, “koji su stoljećima čekali na posjet vrhovnog poglavara svoje Crkve”. Istaknuvši u pozdravljanju povijesnu vezanost Hrvata uz Svetu Stolicu, njihovu vjernost Kristovoj Crkvi i veze hrvatskih vladara s Petrovim nasljednicima, predsjednik Tuđman podsjetio je na pozive koje je upućivao Svetome Ocu da posjeti suverenu i neovisnu Republiku Hrvatsku.

Prisjećajući se željenog i neostvarenog pohoda napaćenom Sarajevu, spominjući se rata i ljudskih patnji koje on donosi, Papa je rekao kako je danas “ovdje, u zemlji Hrvata, kao goloruki hodočasnik Evanđelja koje je navještaj ljubavi, sloge i mira.”

Pozdravljajući zagrebačkog nadbiskupa, pastire “drage katoličke zajednice”, druge kršćanske zajednice, islamsku i židovsku zajednicu u Hrvatskoj, te građane Zagreba s kojima je došao proslaviti 900. obljetnicu zagrebačke nadbiskupije, Papa se prisjetio naraštaja vjernika u Hrvatskoj koji su se žrtvovali za katoličku vjeru, spomenuvši se svetaca, mučenika i blaženika, podsjetivši posebno na “istaknutu i uvelike štovanu osobu sluge Božjega kardinala Alojzija Stepinca, bedem Crkve u Hrvata”, te na mnoge “sinove i kćeri ove zemlje koji su posvjedočili svoju vjeru i hrabrost i u novije vrijeme kada su se, u ime ljudskih prava i kršćanskog dostojanstva, suprotstavljali jarmu ateističkog komunizma.”

Papa je podsjetio na borbu Hrvatske za slobodu i neovisnost, međunarodno priznanje Republike Hrvatske i uspostavu diplomatskih odnosa sa Svetom Stolicom, a zatim je govorio o kulturi mira.

- Mir je uvijek moguć, ako ga se iskreno želi. Molitvu, međutim, mora pratiti velikodušno nastojanje ljudi dobre volje. Treba promicati kulturu mira, koja se nadahnjuje osjećajem snošljivosti i opće solidarnosti. Ta kultura ne odbacuje zdravo domoljublje, ali ne upada u napast nacionalističkih pretjerivanja i isključivosti - rekao je tada papa.

- Ona je u stanju odgojiti velika i plemenita srca koja znaju da se rane uzrokovane mržnjom ne liječe zlopamćenjem, nego lijekom strpljenja i melemom oprosta: oprosta koji valja tražiti i dati, poniznom i nesebičnom velikodušnošću. Bez ove kulture mira, rat uvijek ostaje u zasjedi te vreba i ispod pepela krhkih primirja. S kršćanskom nadom želim, i u ovom svečanom trenutku, bolno zavapiti: neka konačno prestane govor oružja i neka se srca otvore zanosnoj zadaći izgradnje mira.

Na kraju svoga pozdravljenja Sveti je Otac svima nazočnima i svima koji su doček pratili preko radija i televizije, te svim stanovnicima Hrvatske, udijelio Apostolski Blagoslov. Nakon svečanosti dočeka u zagrebačkoj zrakoplovnoj luci Pleso, Papa je u papamobilu krenuo ulicama Zagreba, na molitvu Večernje u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije.