Onda se to prelilo u politiku, a političari u zakonodavstvo. Tako su obični građani počeli biti diskriminirani, jer je cijela ta ideologija perfidan oblik novog totalitarizma. Roditelj koji ne može reći da je otac nego se mora službeno izjašnjavati kao roditelj A/B je diskriminiran. To je započeto 1948. i 1953. g., kad su izašle Kinseyeve knjige 'Spolno ponašanje ljudskog mužjaka/ženke'. Već iz naslova se vidi da govori o ljudima kao životinjama, kaže Poljaković. U više od šezdeset godina, iznimno je utjecao na društvo u Americi, a globalizacijom i u ostalim zemljama. „Knjiga dr. Reisman 'Seksualna sabotaža' je važna jer raskrinkava tu tzv. znanost. Ne samo Kinseya, nego i  znanstvenike koji su preuzeli tu ideologiju, političare, zakonodavstvo, sve pošasti koje su nastale uslijed toga. Knjigu treba čitati polako, po mogućnosti nakon jela. Kinsey je bio po struci zoolog, radio je na sveučilištu kao zoolog, mjerio je krilca insektima. Privatno se bavio sadomazohizmom, sodomijom i drugim seksualnim razvratima. Na sveučilištu se počeo baviti tzv. seksologijom. Istraživanja je počeo za vrijeme rata.

Prema Kinseyu – među ljudima je 4 % heteroseksualaca
Kinsey se otvoreno izjasnio da je svaka vrsta spolne aktivnosti normalna i uobičajena: spolni odnos s osobom suprotnog ili istog spola, s djecom, uz pomoć bičeva i lanaca, grupno sa životinjama. To su zaključci njegovog znanstvenog rada, kaže Poljaković. Za zoofiliju kaže da su kontakti sa životinjama prijelazno poglavlje u povijesti njihove spolnosti; poslije toga prelaze na spolni odnos s ljudskim bićima, čim im je to dostupno. Prema njegovim rezultatima, oko 30 % ljudi imalo je homoseksualna iskustva. Većina ljudi su homoseksualci, a najviše ima biseksualaca. Čistih heteroseksualaca je oko 4 %. U svom istraživanju intervjuirao je tisuće žena među kojima su razvedene, prostituke, neudane. Nijedna žena nije bila u braku i imala djecu. „To ga nije zanimalo. To je klasična prevara, manipulacija. Muškarci su bili na ratištu, u Americi su ostali zatvorenici. Po tada važećem zakonu, homoseksualci nisu mogli služiti vojsku pa su ostajali kod kuće. Većina njegova uzorka su zatvorenici, homoseksualci,  pedofili, s kojima je održavao intenzivne veze. Rezultate je prikazao kao rezultate prosječnog Amerikanca. Kaže da su djeca spolno zrela od rođenja. Njegove tablice 31 i 34 pokazuju kako djeca doživljavaju orgazam i tko je koliko orgazama doživio. Počeo je s dojenčadi od dva mjeseca, do 15 godina starosti. Koliko je znanstveno kad pedofil kaže da je dijete doživjelo orgazam“ upitao je Poljaković, dodavši da se orgazmom nazivalo mučenje, fizička bol, drhtanje, krikovi, snažni jecaji, kolaps, padanje u nesvijest, bljedilo, očajnički pokušaji da izbjegnu vrhunac, vrištanje, grebanje. „To su orgazmi – to je znanstvenost Kinseya“ ironično će Poljaković.

Znanstvena obmana – ciljani uzorak
Kinsey je učinio obmanu i sa znanstvenog stajališta, manipulacijom biranog uzorka. „Znanost se ne može raditi na ciljanom uzorku. Počeo je raditi s psihologom Abrahamom Maslowom koji ga je tada upozorio na birani uzorak, da tako ne može donijeti znanstveni rezultat. Kinsey se od njega odmaknuo i nije htio s njim raditi. God. 1942., šest godina prije nego je Kinsey objavio knjigu, Maslow je objavio: „Bilo koja studija u kojoj su podaci prikupljeni od dobrovoljaca, uvijek će imati prevagu agresivnih, visoko dominantnih ljudi, i stoga će u toj populaciji lažno pokazati visoki postotak nedjevičanstva, masturbacije, promiskuiteta, istospolnosti. To je u znanost ušlo kao 'pogreška dobrovoljaca'. Upravo je Maslow to ustanovio. Sa znanstvenog aspekta, Kinseyevi radovi su potpuno bezvrijedni, jer je išao na ciljanu populaciju, a ne slučajni uzorak, kako je to uobičajeno u znanosti“ kaže Poljaković. Za rezultate istraživanja među populacijom devijantnog ponašanja rekao je da su to podaci za prosječnog Amerikanca. Budući da toga ima toliko puno, to je normalno. Prema Kinseyu, 95 % muškaraca je prekršilo neki tadašnji zakon u svezi spolnosti. To je utjecalo na zakonodavstvo. „Neće se 95 % muškaraca zatvoriti, nego promijenimo zakon. To je velika obmana“ upozorava Poljaković. Usporedio je to s time, kao da netko osnuje 'znanost' koruptologiju, a u istraživanju pohodi samo osobe u zatvoru, prostitutke, političare koji su primili mito, pa zaključi da je to prosječni Hrvat, da je svatko nešto ukrao. Drugi korak je stav - budući da je tih osoba toliko, da tako žive i rade, to je normalno. Pa uvedimo u škole, da naučimo djecu kako će primati mito, krasti. To se dogodilo s Kinseyem“ kaže Poljaković.

Stravične posljedice na globalnoj razini
… Kinseyeva modela. U Americi se 50 % brakova razvodi. Od 180 milijuna trudnoća godišnje, četvrtina je pobačaja; godišnje se izvrši 45 milijuna pobačaja. Prostitucija se sve više ozakonjuje, pornografija je uzela maha, osnivač Playboja je bio dobar prijatelj s Kinseyem. Prije su bile dvije spolne bolesti, sad ih je petnaest. Spolni odgoj se uvodi u škole. U Francuskoj dečki moraju dolaziti u školu u suknji. Zločini maloljetnika su povećani za 11 000 %, porast je silovanja. Spuštaju se dobne granice za legalne spolne donose. U Nizozemskoj se traži 12 godina. Postepeno, pa dok ne dođu do Kinseya, do dva mjeseca starosti djeteta, kaže Poljaković. Duševne bolesti postaju normalne. Radi se na tome da se pedofilija legalizira, kažu, normalizira. „Knjiga dr. Reisman je oružje u borbi protiv rodne ideologije. Raskrinkava Kinseya, znanstvenike i stotine tisuća koji podržavaju rodnu ideologiju, time i političare“ zaključuje Poljaković.

Karolina Vidović Krišto – Govori se o svemu, osim o bitnome!
„Kao i u slučaju podizanja kaznene prijave protiv Vojislava Stanimirovića, imam građansku obvezu ukazati na kazneno djelo, ukoliko imam saznanja da ono postoji. Ovdje ne samo da postoji, ovdje je dokazano. Ne samo da je dokazano, nego onaj koji ga je počinio, objavio ga je u svojoj knjizi i potpisao se. Postoji kazneno djelo na kojem se zasniva tzv. spolni odgoj. To nije samo neko kazneno djelo, da je osoba lagala ili falsificirala, tu je riječ o seksualnom zlostavljanju dojenčadi i djece. Na osnovu toga, nasilno se uvodi tzv. spolni odgoj. Građani ove države, ako netko zna da postoji kazneno djelo, svi su dužni na to upozoravati“ rekla je Krišto na tribini u Zadru, upitavši: U zadnjih godinu i pol dana otkako je ta tema u javnosti, koliko se u medijima moglo čuti o Kinseyu? Nigdje, ništa. „Tolika prašina, toliko se govorilo o svemu, i Reisman, Inicijativi, o svemu se govori, ali se ne govori o biti, o Alfredu Kinseyu. Zato vi nemojte šutjeti. Zato vi ispitujte, potencirajte. Kakav god taj zdravstveni, spolni odgoj bio, on ne može biti u školama jer se temelji na kaznenom djelu pedofilije“ upozorava Krišto. Napominje kako je Brazil, zemlja većinskog katoličkog stanovništva, spustila dobnu granicu za stupanje u spolne odnose s odraslima, na 12 godina starosti. „Svi smo mi građani ove zemlje. Svi moramo poštivati ovaj zakon. Zakon kaže, ukažite na kazneno djelo, ukoliko imate saznanje da ono postoji. Kazneno djelo je seksualno zlostavljanje dojenčadi i djece. Na tome se temelji spolni odgoj- ne smijemo šutjeti. Zakon nam kaže da moramo progovoriti“ zaključuje Krišto, majka četvero djece, od kojih troje školaraca.

„Ne može se spočitati da je govor o temeljima spolnog odgoja u svijetu stav samo katolika 'koji žive u srednjem vijeku'. Nije važno vjersko opredjeljenje osobe, važno je posvijestiti  da je pedofilija kazneno djelo i važno je boriti se za istinu i pravdu. Koliko god su te teme teške, bitno je da spoznamo istinu! Bitno je znati opredijeliti i aktivirati se“ poručuje Ksenija Abramović u ime inicijative 'Ne dirajte djecu!'.