Desetak župskih zborova s područja Varaždinske i Bjelovarsko-križevačke biskupije te Riječke i Zagrebačke nadbiskupije dvostrukom su molitvom zaključili dvodnevni program Dana službenice Božje Marice Stanković.

Bili su to zborovi ''Ljubav i mir'' iz Donje Voće, ''Trinitas'' iz župe Visoko, ''Lokve'', ''Apostoli mira'', ''Marijini miljenici'' župe Uznesenja Blažene Djevice Marije Gornja Rijeka, župni zbor Svete Marije Magdalena iz Gornjeg Kneginca, zbor crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Đelekovcu, ''Prigorčica'' Bisag i ''Kraljica mira'' iz Podruta.

Prvog dana događanja održala se izvedba dramsko-scenske igre pod nazivom ''Gospa od Svijećnice'' u izvedbi dramske družine ''Ozana'' iz Visokog u Kulturnom centru ''Ivan Rabuzin'' u Novom Marofu.

Dramsko-scenska igra prikazivala je događaje iz djetinjstva službenice Božje Marice Stanković tada Marije Vragović.

Uslijedila je izložba dječjih radova predškolskog i ranog školskog uzrasta pod nazivom ''Svjetlost svijeća'' te predavanje o bl. Ivanu Merzu, bliskom suradniku i prijatelju Marice Stanković koje je je održao p. Božidar Nagy, postulator kauze za kanonizaciju bl. Ivana Merza.

Dane službenice Božje Marice Stanković organizirali su Župa sv. Vida i sv. Jurja Madžarevo, Gradska knjižnica i čitaonica ''Novi Marof'' te volonteri projekta ''Grofica Lujza'' pod pokroviteljstvom Grada Novog Marofa.

O Marici Stanković

Marica Stanković rođena je u Zagrebu 31. 12. 1900. Školovala se kod sestara milosrdnica. Nakon završene Učiteljske škole radi kao učiteljica u Sračincu i Donjoj Voći, a nakon Više pedagoške akademije predaje u Podravskoj Slatini, Čakovcu, Gračacu, Kutini, te konačno od 1935. u Zagrebu. Sudjeluje u radu orlovske i križarske organizacije. Blisko surađuje s bl. Ivanom Merzom. Od 1930. do 1945. predsjednica je križarica. Uređuje glasilo ''Za vjeru i dom'', piše članke, putuje, organizira, razgovara, drži predavanja i govore. 1942. prima crkveno odličje Pro Ecclesia et Pontifice. Godine 1938. osniva svjetovni institut Suradnica Krista Kralja.

Na skupu prosvjetnih djelatnika 2. 6. 1945. javno ustaje u obranu nadbiskupa Alojzija Stepinca. Uhićena 1. 9. 1947., na suđenju je odbacila sve političke optužbe i zasvjedočila svoju odanost Kristu i Crkvi. Osuđena na pet godina zatvora u ženskom logoru u Slavonskoj Požegi, izdržala ih je u cijelosti. Posljednjih je pet godina svu snagu i vrijeme uložila u izgradnju svoje Zajednice. Velik dio njezine pisane ostavštine iz tog je razdoblja i sadrži njezine najdublje duhovne spoznaje i iskustva. Umrla je na glasu svetosti u Zagrebu 8. 10. 1957. godine. Njezin grob se nalazi na 57. polju Mirogoja. Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić otvorio je 16. 11. 2006. proces za njezinu beatifikaciju i objavio da se Marica Stanković može nazivati službenicom Božjom.