U razgledavanje stižu turisti iz svih bračkih mjesta, ali i brodovima iz Omiša, Makarske, Tučepa i Baške Vode. Lanjske godine pučišku klesarsku radionicu posjetilo je više od 10 tisuća gostiju, a ove će godine taj broj biti nadmašen. S tolikim brojem posjetitelja ne mogu se podičiti ni mnogo jače i razvijenije muzejske sredine, piše slobodnadalmacija.hr.

Ima gostiju koji se vraćaju više puta u razgledavanje jer žele vidjeti ono čega nema u njihovim sredinama. To su ponajprije kamene rozete, stupovi, kapiteli, krstionica s pleterom, bifore, vaze, portreti, ali i monografiju s kamenim koricama.

Klesarska škola u Pučišćima sa svojom stogodišnjom tradicijom jedina je na ovim prostorima i jedna od rijetkih u Europi.

I ono što je posebno zanimljivo, način klesanja temelji se na najboljoj tradiciji vrsnih bračkih klesara, koji su tradicionalne ručne zubate alate preuzeli i naslijedili još iz rimskog vremena. Riječ je o ručno kovanim alatima koji se u obradi kamena koriste u gotovo nepromijenjenom izgledu već gotovo dvije tisuće godina.

To su piket, odnosno čekić zašiljen s jedne i druge strane, martelina, odnosno fina zubatka, špuntarjuola, ili gruba zubatka, bućorda, odnosno fino nazubljeni mlat, i mnoga dlijeta.

Kada turisti još doznaju da je riječ o bračkom kamenu koji u zidinama Dioklecijanove palače živi već 1700 godina, onda su to činjenice koje se teško mogu čuti na nekom drugom mjestu. Suvenire od tog kamena mogu kupiti i ponijeti sa sobom.

Mladi naučnici zarana se privikavaju na fenomen kamena i već u klesarskoj radionici stvaraju majstorska djela. Izložba njihovih radova, među ostalim, bila je priređena i u Parizu, a specijalne emisije o njima snimila je kanadska, američka, australska, pa čak i japanska televizija. Dakle, i za stanovnike Zemlje izlazećeg sunca, pučiška klesarska radionica je – izazov.

Svaki posjetitelj dobije i prigodni letak koji je tiskan na hrvatskom, engleskom, njemačkom, talijanskom, francuskom i češkom jeziku.

Pjesnik Jakša Fiamengo napisao je: “Dok postoji neba, uvijek će postojati i kamen da ga podrži”, a mi bismo dodali: “Dok je pučiške Klesarske škole, bit će i vrsnih klesarskih majstora i plemenitog klesarskog zanata.” Tu bi činjenicu trebalo još jače uključiti u našu turističku ponudu, odnosno dati ruke pučiškoj školi koja to godinama njeguje.

Najzaslužniji za turističke iskorake Klesarske škole njezin je ravnatelj prof. Tonči Vlahović.

"Prepoznali smo interes turista i turističkih agencija za razgledavanjem i upoznavanjem radionice, odnosno s radovima koja se u njoj stvaraju. Stoga smo odlučili otvoriti vrata turistima, a broj posjetitelja iz godine u godinu stalno raste. Veseli nas da smo postali sastavni dio bračke turističke ponude u kojoj bi kamen trebao imati bolju i osmišljeniju poziciju."

Značaj Klesarske škole prepoznao je i HTZ te je nagradio Plaketom Turističke zajednice “Anton Štifanić”, i to za izniman doprinos turizmu RH.

Klesarsku školu u Pučišćima pohađaju učenici iz svih krajeva Hrvatske: od Dubrovnika do Rovinja, od Korčule do Zagreba, Varaždina, Slavonskog Broda i Bjelovara. Ima ih i iz susjedne Bosne i Hercegovine – primjerice, Luka Pavlović i Vlado Marić stigli su iz Rame da bi u Pučišćima naučili kamenoklesarski zanat. U tom tradicionalnom muškom zanimaju znaju se pojaviti i učenice. I za nježniji spol kamen postaje sve izazovniji.