Kako je sama navela, zbirka sadrži niz pjesama uglavnom ljubavne tematike, ali i one socijalne, zatim razmišljanja o Bogu i postanku svijeta, pravdi i nepravdi, a ponajviše o onome kakvi jesmo i kakvi bi trebali biti.

„Ne bih htjela biti Eva, no sve smo mi zapravo pomalo Eve, samim time što smo začete i rođene. Htjela bih biti dostojna Božje ljubavi i Njegove milosti i onda kroz svoje pjesme, možda i nesvjesno, iznosim jednu dozu kajanja za neka svoja djela u životu. Zato je taj Evin plač“, objasnila je pjesnikinja.

Lucia Pavlović je rođena u Žepču 06. rujna 1962. godine, gdje odrasta i školuje se, nakon čega je životne okolnosti s obitelji vode u Dubrovnik, a zatim u Zagreb, gdje i danas živi i stvara.

Poeziju piše od najranije mladosti, objavljujući na raznim internetskim portalima i poetskim udrugama na društvenim mrežama. No, tek s nepunih 50 godina života objavljuje svoju prvu samostalnu zbirku poezije posvećenu majci „Žar što ne trne“ (2012.), a potom i „Zasniježio je u snu“ (2013.), gdje se potvđuje kao vrsna majstorica riječi, zrela pjesnikinja.

Iste godine objavljuje i treću zbirku poezije „Pod čelikom jauk“, da bi u 2014. godini objavila zbirke „Kući Lucia“ i „Evin plač“ (2014.). Za ovu godinu čak je najavila i svoju šestu zbirku pjesama, a u idućoj će publici predstaviti svoj roman prvijenac.