Luka Brajnović – nepravedno zanemaren velikan hrvatske književnosti i novinarstva

U nedavno objavljenoj knjizi „Služiti istini“, koju je priredila Matilda Kolić-Stanić sakupljeni su publicistički tekstovi Luke Brajnovića, nepravedno zanemarenoga velikana hrvatske književnosti i novinarstva koji je velik dio život proveo u Španjolskoj.
Autor: Laudato/A.L. Photo: Laudato ponedjeljak, 20. ožujka 2017. u 17:34

Na više od 200 stranica ove knjige, objavljene u nakladi Glasa Koncila u biblioteci 'Hrvatska katolička baština 20. stoljeća', objavljena su njegova 22 rada. Tu su njegovi memoari u kojima  opisuje torturu svih režima koju su prolazili hrvatski intelektualci prije i poslije Drugoga svjetskoga rata, zatim njegovi stručni radovi o novinarskoj deontologiji kao i njegove vanjskopolitičke kolumne.

- Ovom knjigom dobili smo ja bih rekao jedan temelj za upoznavanje Brajnovića kao katoličkoga mislioca, katoličkoga književnika, katoličkoga znanstvenika - izjavio je za LaudatoTV urednik biblioteke „Hrvatska katolička baština 20. stoljeća“ prof. dr. sc. Vladimir Lončarević.
 
Nakon što je po završetku drugog svjetskog rata zahvaljujući jednom čovjeku izbjegao smrt strijeljanjem, Brajnović je 1945.-te emigirao u Španjolsku gdje je ostvario jednu od najblistavijih međunarodnih karijera u povijesti hrvatskoga i europskoga novinarstva. Čitav svoj rad nastavio je predano u Španjolskoj sve do svoje smrti 2001. godine.

Načela kojima je podučavao novinare bila su prema riječima njegove kćeri Elice Brajnović de Leahy: 'Uvijek govoriti istinu, uvijek biti objektivan, jer ako nema istine, nema informacije i postoji samo laž i to je za njega bila kao opsesija.'
 
Brajnović je napisao jedan od prvih udžbenika novinarske etike na području Europe, koji je i danas standard u poučavanju. U Španjolskoj je ovaj novinar, književnik i sveučilišni profesor zasluženo zaslužio naziv „El maestro“. Novinare je neprestano učio vjernosti istini.

Luku Brajnovića njegova najstarija kćer Elica prvi puta je upoznala s 12 godina. Sjeća ga se kao veseljaka i pozitivca, a za LaudatoTV izjavila je kako su joj najljepše uspomene na njega trenutci kad bi zajedno pjevali hrvatske pjesme. Svojim znanstvenim i kulturnim radom, Brajnović je povezao hrvatsku i španjolsku kulturu. Važan je i kao hrvatski književnik, osobito kao pjesnik, kao Bokelj iz Boke kotorske u kojoj je rođen 1919. godine.
 
U Hrvatskoj je Brajnović do sada bio gotovo nepoznat, a u Španjolskoj je njegov ugled tolik da njegovo ime nosi međunarodna novinarska nagrada koju je još za njegova života ustanovilo glasovito španjolsko Sveučilište Navara u Pamploni, a koju su u posljednjih 20 godina dobili novinari, fotoreporteri i filmski redatelji koji su se istaknuli svojim etičnim djelovanjem u struci. Ovu nagradu posthumno je 2001. godine dobio i Siniša Glavašević.

Nadamo se kako će spomenutim zapisima te intelektualnom i ljudskom ostavštinom Luka Brajnović podučavati buduće generacije kao što je to nastojao do posljednjeg trenutka svoga života. I to ne više samo u Španjolskoj već napokon i u Hrvatskoj.




 
Da biste komentirali, prijavite se.