Poslije prvog hrvatskog igranog filma "Brcko u Zagrebu" iz 1917. godine, hrvatski su autori u deset godina snimili 17 filmova. Niti jedan se nije sačuvao. Slična je sudbina zatekla i većinu stranih filmskih projekata, tako da je najstariji u cijelosti sačuvan igrani film snimljen u Hrvatskoj ostao njemački: "Financije velikog vojvode", čija je premijera održana 7. siječnja 1924. u Berlinu.

Njemačka je ekipa u ljeto 1923. u Dalmaciji snimala eksterijere za filmsku adaptaciju švedskog pustolovnog romana. Riječ je komediji u kojoj Velikom vojvodi pred bankrotom dvojica uzurpatora žele preoteti njegov otok-vojvodstvo.

Snimanje je predvodio Friedrich Wilhelm Murnau, jedan od najpoznatijih redatelja njemačkoga filmskog ekspresionizma. Za razliku od ostalih ekspresionista, Murnau je „bježao“ iz studija i želio što više raditi u prirodi. Zato su za taj film svi eksterijeri snimljeni u Dalmaciji, a u finalnoj verziji najlakše je uočiti Split i Rab. Splitski je novinar, opisujući prizor sa snimanja na Peristilu, izvijestio:

"Glumci su glumili bez glasa pred stupovima naše katedrale, zvonika i rimskih spomenika. Nije čudo da se je znatiželjna svjetina sakupljala na trgu da vidi kako izgledaju glumci u naravi, koje često vide na kinematografskom platnu. Po izvršenim slikama glumci i svijet su se razišli."

Stranci su s razlogom snimali prirodne ljepote Dalmacije. Troškovi snimanja bili su mnogo manji nego, na primjer, u Italiji, a prosječnom europskom gledatelju naše more i otoci bili su egzotični poput Tahitija. U razdoblju do 1941. u našim je krajevima snimljeno pedesetak takvih filmova, ali je nažalost većina izgubljena.

"Financije velikog vojvode", najstariji sačuvani igrani film snimljen u Hrvatskoj, svjedoči nam kako je nekad izgledala Dalmacija. Istodobno je to i tipičan zabavni film po mjeri tadašnje publike. Samo se jedna nitratna kopija sačuvala do danas. Riječ je o talijanskoj verziji pronađenoj u milanskoj kinoteci 90-ih godina 20. stoljeća.