„To je pravopis ispod čijeg kaputa su proizišli svi hrvatski pravopisi  u ove 122 godine, s iznimkom Cipra-Klaićeva iz 1944. i Tutavčeva iz 1971. godine. Do Brozova Hrvatskoga pravopisa iz 1892. godine gotovo je nemoguće doći, i zbog niske početne naklade, i zato smo se odlučili na pretisak“, istaknuo je ravnatelj dr. Željko Jozić, urednik knjige i ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Pretisak „Hrvatskoga pravopisa“ izdana je u biblioteci Pretisci koji je prof. dr. Marko Samardžija pokrenuo kao ravnatelja Instituta prije 13-ak godina, a u kojoj je dosad objavljeno 14 knjiga.

Suurednica pravopisa Ermina Ramadanović istaknula je da je Brozov pravopis utro put modernom hrvatskom pravopisanju, dok je recenzent Ivo Pranjković podsjetio kako je riječ o prvom hrvatskom fonološkom pravopisu, koji je stalno bio na snazi.

"Uz Maretićevu 'Gramatiku' i Broz-Ivekovićev 'Rječnik hrvatskoga jezika', pravopis spada u najvažnija djela hrvatskih vukovaca", napomenuo je Pranjković dodavši kako je drugo izdanje pravopisa izašlo 1893., iste godine kad je Broz umro.

Podsjetio je i kako je četiri izdanja tog pravopisa priredio Dragutin Boranić te dodao da je od 1921. do 1951. izašlo još deset tih pravopisa. Napomenuo je da pravopis u četiri poglavlja obrađuje glasove, riječi, rečenice te dodao kako je Broz u zadnjem poglavlju objavio i pravopisni rječnik.

Recenzentica Marija Znika istaknula je da je pravopis rađen na fonološkoj tradiciji pisanje te dodala da unatoč tomu u njem postoje mjestimična odstupanja od toga načela. "Brozov je pravopis preteča i uzor kasnijim hrvatskim pravopisima", ocijenila je Znika.

Po riječima autora popratne studije, jezikoslovca Marka Samardžije, Brozov pravopis korespondira sa suvremenom hrvatskom političkom povijesti 20. stoljeća.

"Pravopis je riješio pitanje slovopisnoga pisanja, osim što se pitanje tzv. precrtanoga 'đ', što ga je uveo Đura Daničić protegnulo duboko u 20. stoljeće", napomenuo je Samardžija dodavši kako su svi kasniji pravopisi nasljedovali Brozova rješenja.

Istaknuo je i da se Brozov pravopis primjenjivao u školstvu i pedagoškoj literaturi, dok su pravaški tisak, ali i Antun Radić te HSS, etimološki pravopis zadržali sve do tridesetih godina 20. stoljeća.

Pretisak Brozova "Hrvatskoga pravopisa" objavili su Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ) i nacionalna i sveučilišna knjižnica (NSK) iz Zagreba.

Ivan Broz (Klanjec, 1852.- Zagreb, 1893.) hrvatski je jezikoslovac i književni povjesničar. Započeo je studij teologije, ali ga je napustio i na Hrvatskome sveučilištu u Zagrebu studirao hrvatski jezik, povijest i zemljopis. Bio je urednik Matičinih "Hrvatskih narodnih pjesama" te autor studije o hrvatskome imperativu i više purističkih članaka. Godine 1889. povjerena mu je izradba pravopisnoga priručnika hrvatskoga jezika. Broz je 1892. objavio "Hrvatski pravopis". Taj pravopis, iako izrijekom temeljen na Karadžićevoj pravopisnoj koncepciji, oblikovan je ponajviše po uzoru na pravopisno djelo hrvatskoga filologa i pravaškog političara Marcela Kušara. Broz je ostavio dubokoga traga u standardizaciji hrvatskoga jezika, a pripremao je i "Rječnik hrvatskoga jezika", koji je dovršio njegov ujak pa je rječnik poznat pod nazivom Iveković-Brozov "Rječnik hrvatskoga jezika" objavljen 1901. u Zagrebu.

Podsjetimo, u izdanju Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje izašao je i "Hrvatski pravopis" kao plod znanstvenoga rada, a koji je predstavljen u veljači ove godine u okviru manifestacije "Mjesec hrvatskog jezika". 

Pogledajte video.