Na dan 16. prosinca 2014. u 19,30 Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu obilježilo je 100. godišnjicu smrti tog velikoga hrvatskog skladatelja Ivana pl. Zajca svečanom izvedbom opere pod ravnanjem Ivana Josipa Skendera. U glavnim ulogama nastupili su: Vitomir Marof (Nikola Šubić Zrinjski), Tamara Franetović Felbinger (Eva), Marija Kuhar Šoša (Jelena), Domagoj Dorotić (Lovro Juranić), Ozren Bilušić (Gašpar Alapić), Luciano Batinić (Sulejman Veliki), Stjepan Franetović (Mehmed Sokolović), Davor Radić (Levi) i dr.

Ovaj neumorni umjetnik bio je utemeljitelj i prvi ravnatelj Opere u Zagrebu koji je, prema riječima Augusta Šenoe, nekoliko puta dizao zagrebačku Operu iz pepela. Dirigent, profesor i vitez za života, napisao je i više od tisuću djela među kojima je 19 opera, 26 opereta, 50 kantata, 170 solo pjesama, stotine zborskih skladbi, nekoliko misa i Ave Maria, ali od cijeloga golemog opusa, opera Nikola Šubić Zrinjski ostala je najizvođenije i najpoznatije Zajčevo djelo. Godine 1870. Ivan Zajc napustio je dobro plaćen posao u Beču i vratio se u domovinu kako bi osnovao Glazbeni zavod i Operu, čime je utvrdio hrvatsku glazbenu tradiciju. Praizvedba Zrinjskoga održana je u kazalištu na Markovu trgu 4. studenoga 1876., a u današnjoj zgradi Hrvatkoga narodnog kazališta, izvedena je neposredno nakon otvaranja, gdje se s manjim ili većim prekidima na repertoaru zadržala do danas.

Tematizirajući posljednje sigetske dane hrvatskog junaka Nikole Šubića Zrinskog i njegovu junačku pogibiju, djelo je već na praizvedbi doživjelo nezapamćen uspjeh i do danas zadržalo iznimno i počasno mjesto na hrvatskoj opernoj sceni. Najveći ushit izazvala je potresna zakletva sigetskih junaka i finale U boj, u boj, koji je kao zborska pjesma skladan deset godina prije opere. Djelomice, veliku popularnost djelo može zahvaliti portretiranju stvarnog junaka iz hrvatske prošlosti, koji je u teškim uvjetima turske najezde spasio Slavoniju od potpunog porobljavanja. Iako nije uspio spriječiti Turke da zauzmu neke gradove, hrabro je poginuo braneći Siget.

Osim izrazitog domoljubnog ozračja koje prevladava operom, bitna karakteristika Zajčeva rukopisa vidljiva je i u diferenciranom prikazu dvaju suprotstavljenih svjetova, odnosno civilizacija, od kojih svaka nosi svoja obilježja. Pomno profilirajući likove junaka Zrinjskog i sultana Sulejmana prema povijesnim činjenicama, Zajc je kao antipode stvorio značajne ženske likove hrvatske operne literature, Evu i Jelenu, namijenivši im vrlo važnu dramaturšku i glazbenu zadaću.

Tijekom uskoro sto četrdeset godina gotovo kontinuiranog prikazivanja sa sedamsto izvedbi djelo je preživjelo mnoge stručne analize, prosudbe i provjere, ali je uvijek s jednakim ushitom primano i doživljeno od publike. Iznimno zanimljiva gledateljima i slušateljima, opera Zrinjski, uz Eru s onoga svijeta, najpopularnije i najčešće izvođeno djelo naše glazbene scene, inscenirana je 12 puta u različitim redateljskim čitanjima do posljednjega 2010. Krešimira Dolenčića pod ravnanjem Josipa Šege. Plejada najvećih hrvatskih dirigenata, počevši od samog Ivana pl. Zajca, ravnala je glazbenim izvedbama u kojima su nastupale sve generacije pjevača zagrebačke Opere tijekom duge izvedbene povijesti djela koje nikada nije izgubilo svoj domoljubni predznak.