Školovanje je počeo u franjevačkom samostanu u Zaostrogu, a zatim je prema predaji, završio studij filozofije i teologije u Budimu. Nakon povratka u domovinu 1730. postao je učitelj na netom osnovanoj Filozofskoj školi u Šibeniku i potom lector generalis u šibenskoj bogosloviji. U Šibeniku je objavio Priručnik skolastičke filozofijske propedeutike, koji je tiskan u Veneciji. Nakon desetogodišnjega nastavničkog rada otišao je u samostan u Sumartinu na Braču, gdje je 1747. postao starješina samostana. Kako više nije učiteljevao, počeo se zanimati za narodne priče i pjesme, zbog čega je proučavao povijesne izvore i povijesna književna djela, osobito Filipa Grabovca.

Kako se i sam odgajao na pučkoj tradiciji, shvatio je njezinu ulogu u narodnom osvješćivanju. U međuvremenu se preselio u Zaostrog, u kojem je 1756. objavio Razgovor ugodni naroda slovinskog, a četiri godine poslije i Korabljicu. Tim je djelima Kačić običnom puku pomogao u razumijevanju domaćih i svjetskih povijesnih zbivanja. Osobitu je popularnost stekao Razgovorom ugodnim, stilski toliko jednostavnim da su ga razumjeli ondašnji neuki težaci i pastiri. Knjiga je doživjela golem uspjeh u svim hrvatskim krajevima jer je promicala junaštvo slavnih obitelji iz borbi s Turcima s kojima su se čitatelji poistovjećivali, a i danas se rado čita i sluša.