Turska i danas niječe da je to bio genocid.
 
Sveti je Otac u 100. obljetnici tog velikog zločina predslavio misno slavlje te je sv. Grgura Nareka, armenskog monaha, pjesnika i mistika iz 10. stoljeća proglasio crkvenim naučiteljem.
 
Istaknuo je tada drevni kršćanski poziv armenskoga naroda kao prve nacije koja je, 301. godine, prihvatila kršćanstvo te naglasio kako su brojne kušnje i patnje koje su doživjeli u svojoj povijesti, 'dragocjeni biser, kojim se opća Crkva ponosi'.
 
Navodeći zajedničku izjavu sv. Ivana Pavla II. i katolikosa Karekina II. Papa je Franjo podsjetio i na posredovanje Svete Stolice za nevine žrtve te na tajni konzistorij koji je Benedikt XV. sazvao 1915. godine, kada je potresen ustvrdio: 'Jadni je armenski narod doveden na rub uništenja.'
 
Armenski je genocid započeo 24. travnja 1915. godine, masakrom Armenaca u Istanbulu. Kroz sljedećih osam godina, oko 1,5 milijuna Armenaca je ubijeno ili raseljeno. Prvi svjetski rat iskorišten je za njegovo skrivanje i zatajivanje.
 
- Dužnost sjećati se tih događaja ne pripada samo armenskome narodu i općoj Crkvi, već i čitavoj ljudskoj obitelji, kako bi se spriječile slične tragedije – naglasio je 2015. Papa, upozoravajući kako se svi čelnici država i međunarodnih organizacija imaju usprotiviti takvim zločinima, 'bez povlačenja u nejasnoće ili kompromise'.  
 
Podsjećajući na primjer sv. Grgura iz Nareka, koji je u svojim spisima izražavao volju optužiti samoga sebe za sve grijehe čovječanstva i koji je molio da njegovi progonitelji ne budu uništeni, već da se obrate, Papa je izrazio nadu da će armenski i turski narod poći putem pomirenja.
 
Papa je u lipnju 2016. godine pohodio Armeniju i time iskazao veliku blizinu i potporu armenskom narodu.

O Armenskom genocidu iz dokumenata Svete Stolice
 
Uoči mise kojom je Papa u travnju 2015. obilježio stogodišnjicu Armenskog genocida, objavljeni su novi dokumenti koji potvrđuju zauzimanje Svete Stolice za armenski narod, dok je međunarodna zajednica šutjela o zločinu protiv čovječnosti, piše Andrea Gagliarducci za National Catholic Register.
 
Većina dokumenata Svete Stolice iz arhiva Zbora za istočne Crkve, a isusovački časopis La Civiltà Cattolica donio je njihov sažetak. Skup dokumenata uključuje papinska pisma osmanskim sultanima, dokumente Papinskog državnog tajništva, izvještaje apostolskih poslanika, kao i pisma armenskih patrijarha, biskupa s mjesta događanja te izvještaje svjedoka.
 
Ovi dokumenti, prema isusovačkom časopisu La Civiltà Cattolica, 'dokazuju da Sveta Stolica – uvijek informirana o događajima – nije ostala pasivna, već se vrlo odlučno suočila s pitanjem [Armenskog genocida].' Benedikt XV. bio je jedini vladar ili vjerski vođa koji je prosvjedovao protiv tog velikog zločina, istaknuto je u isusovačkom časopisu.
 
Osim toga, Sveta je Stolica 'pokrenula neprekidan dotok novčane pomoći i zaliha u razdoblju kad nije bilo ni jedne druge međunarodne humanitarne organizacije osim Crvenoga križa i Bliskoistočne zaklade'. Osobita se pomoć pružala siročadi, te je Sveta Stolica osnovala brojna sirotišta otvorena osobama svih religijskih uvjerenja. Armenska je siročad bila smještena i u apostolskoj palači Castel Gandolfo, u blizini Rima, piše Civiltà Cattolica.
 
Dokumenti također pružaju uvid zašto je međunarodna zajednica dopustila da se Genocid dogodi. Nadbiskup Augusto Bonetti, apostolski poslanik u Carigradu od 1887. do 1904. godine, ovako je sažeo stanje: Francuska i Rusija težile su očuvati 'integritet Turske', jer je Francuska uložila značajna sredstva u to područje, a Rusija je htjela da odnosi s Turskom budu mirni kako bi se mogla usredotočiti na Daleki istok. Prema nadbiskupu Bonettiju, Njemačka je imala interese da se nastavi rat između Grka i Turaka, dok je Engleska imala 'važnih političkih interesa u Turskoj'.

Saznajte više o ovoj najstarijoj kršćanskoj naciji na svijetu u videu našeg suradnika Livia Marijana.