Prošlih tjedana ovdje smo bili svjedoci s kakvom gorljivošću se priprema referendum o legalizaciji abortusa u Irskoj, te kako je cilj građane zaludjeti na manje više isti način kao i uoči referenduma od prije pola godine.

Na naslovnicama visokotiražnih dnevnih novina i na velikim ekranima pojavili su se prošli tjedan slavni irski redatelj i njegova supruga svjedočeći kako su prije nekoliko godina saznali da će im se roditi teško hendikepirano dijete, koje će najvjerojatnije nedugo nakon poroda umrijeti. Umjesto poroda, slavni par se odlučio abortirati dijete. Oboje su gnjevni da im je abortus u Irskoj zakonom zabranjen. Slavni irski redatelj Graham Linehan i njegova supruga Helen sada traže ukidanje Osmog Amandmana u potpunosti. Naime, 1983. godine Irci su ustavnim referendumom odlučili zabraniti abortus, zakonom poznatim kao Osmi Amandman.

Golema Grahamova popularnost može se donekle odmjeriti kroz pola milijuna njegovih sljedbenika na twitteru.

U rasponu od dva prethodna tjedna ovaj slavni par imao je prigodu svoju priču ispričati na javnoj televiziji, dnevnim novinama i na irskoj nacionalnoj radio postaji.  Bračni par Linehan se priključio Amnesty Internationalu u nastojanju izmjene zakona o abortusu, te su o trošku ove moćne organizacije snimili kratki video pod nazivom „Okovi“ koji se posljednjih dana forsirao putem irskih masovnih medija. Zbilja odavno svjetska javnost nije vidjela okrutniju i prozirniju propagandni materijal.

Dvominutni video Link možete pogledati ovdje:

 
Jedan irski kolumnist i kritičar prokomentirao je kako gledajući video promatrač ostaje zbunjen je li namjena propagandnog materijala pokrenuti kampanju protiv irskog zakona o abortusu ili je smisao videa potpuno istjerivanje „zloduha“ Katoličke Crkve iz Republike Irske. Glazbena podloga ovog uratka je kao u filmovima strave i užasa: scena crkve u ruševnom stanju, zarasli grobovi, dramatičan glas u pozadini izriče da je zemlja zarobljena duhom prošlosti, zakonom pisanim za neka druga, davna, prošla vremena...pri kraju videa, scena se naglo preporađa, tako da odjednom nestaje mračne, uklete Irske, crno-bijelih kadrovi rađaju novu scenu - prekrasan sunčan dan, s porukom preko zaslona - ukinimo Osmi Amandman.

Neumorni  i nesrazmjerno brojniji aktivisti neoliberalnih svjetonazora s jedne strane, i tek nekoliko hrabrih individua kao neovisnih intelektualaca s druge strane. Takva je trenutna slika irske medijske „bojišnice“ na kojoj se zagovaraju rušenja ili  obrane zakonskih odredbi. Crkveni poglavari i u ovoj svjetonazorskoj borbi kao i u prijašnjim, izgledaju kao bojažljivi promatrači. U referendumu o braku irska Katolička Crkva se aktivnije uključila tek u zadnji čas, tek u dva posljednja tjedna urnebesne i jednostrane kampanje. Premda su obje Crkve, Katolička i Protestantska Crkva u Irskoj dijelili stavove na prošlom referendumu o braku kao zajednici muža i žene, mnogi građani dijele mišljenje da su obje Crkve zakazale. Neudružene Crkve s usporenim reakcijama u obrani braka kao zajednice muškarca i žene nisu ništa pridonijele, a značajno su šutnjom odmogle boljem referendumskom epilogu. Pretpostavljam da je hrvatskoj javnosti koja vrjednuje kršćanske svjetonazore teško pojmiti mlakost u reakcijama katoličkih poglavara. Zato je možda najbolje da sami pogledate izjavu nadbiskupa dublinskog Diurmuida Martina, neposredno nakon rezultata referenduma o braku u Irskoj.

Pisala sam i u prošlom tekstu da se katolička Crkva u Irskoj i po pitanju zlostavljanja djece od strane klera, nije ponijela niti pravedno niti hrabro. Zato su najvjerojatnije i platili skupu cijenu, u vidu homoseksualne kontra-revolucije. 
 
Nejasno je i nedokučivo, kao kakav mračan misterij - kako je bilo moguće postići takav efekt šutnje na građane. Fenomen je svakako stvaran, a kamo sreće da je i intrigantan za znanstveno istraživanje. Vrlo je moguće da je šutnja koja se nadvila nad Ircima za prošloga referenduma, zahvatila i znanstvenike: sociologe, psihologe - jer još se nitko javno ne bavi s tom glasnom i masovnom šutnjom. Protiv izjednačavanja homoseksualnih brakova u Irskoj glasalo je 743.000 građana, a irsko glasačko tijelo brojčano je približno hrvatskom. Njihove svjetonazore ne zastupa niti jedna politička stranka u Irskoj.

Zakon o referendumu u Irskoj je drugačiji od hrvatskoga. Dva su zastupnička doma u Republici Irskoj Donji i Gornji Senat, prijedlog o promjeni zakona treba biti usvojen u obadva zastupnička doma, nakon čega se predaje izbornom tijelu na referendum. Reklo bi se pojednostavljeno, samo „snažnim“ pritiskom u pravi trenutak na političare, do željenog referenduma. Dosadašnji aktivisti već su se izvježbali u lobiraju kod političara, najprije krenu od svojih lokalnih parlamentarnih zastupnika, pa preko ministara u vlasti, senatora u Gornjem domu parlamenta, organiziranim marševima i demonstracijama diljem zemlje...

Svake godine u prosjeku oko 5,000 Irkinja godišnje abortira u Velikoj Britaniji. Brojke kažu da su u nešto više od 20 godina preko 160,000 Irkinja abortiralo u Velikoj Britaniji. Preko 200.000 abortusa godišnje izvrši se samo u Velikoj Britaniji.

Dakle moćna organizacija Amnesty International financira filmove i aktiviste o imaginarnim hororima, dok su im stvarni horori potpuno neinteresantni. Aktualni skandali u Velikoj Britaniji o kojima je pisao London Independent kao i brojni drugi britanski i svjetski mediji, gdje se 15,000 abortirane djece koristilo kao ogrjevno gorivo za centralno grijanje u bolnicama - ne privlače moćne međunarodne organizacije za ljudska prava. Ni stravična trgovina organima abortirane djece u Americi, poznatiji kao skandal Planned Parenthood-planirano roditeljstvo, gdje su u javnost procurile snimke ležernih pregovora između liječnika i nakupaca ljudskih organa, nisu također dovoljni da bi se probudila savjest moćnika kako na međunarodnoj, tako i na irskoj medijskoj sceni.

Ostaje nam nada da će netko slavan baciti oko i na stvarne horore.