Iz katoličkih bolnica u Siriji: Najučinkovitiji lijek je humanost!

Prenosimo reportažu talijanske agencije SIR koja je obišla katoličke bolnice u Damasku i Alepu kroz projekt "Otvorene bolnice" čije je pokretanje inicirao apostolski nuncij u Siriji kardinal Mario Zenari.
Autor: FratellanzaUmana/Laudato/L.G. Photo: foto SIR/Marco Calvarese utorak, 18. lipnja 2019. u 12:37
- Krvavo raspelo, lišeno ruku i nogu, okrunjeno mecima i čahurama ispaljenim tijekom rata. Rata koji još nije gotov. Nemoguće je ne vidjeti taj križ dok prolazite dugim hodnikom koji vodi od kapele do prostorija stare (1905.) katoličke bolnice Saint Louis od Alepa koju vode Sestre svetog Josipa. Prikaz raspela slika je koja bolje od bilo koje riječi opisuje ono što se događa u ovoj bolnici i u još druge dvije: talijanskoj i još jednoj francuskoj – također nazvanoj Saint Louis od Damaska, kojima upravljaju Sestre salezijanke i Kćeri svetoga Pavla. Prave su to "poljske bolnice", rečeno riječima Pape Franje, a dio su projekta Otvorene bolnice, započetog u Siriji 2017. godine. Svrha je samo jedna: ponuditi besplatnu skrb najsiromašnijima i najugroženijima - stoji u reportaži talijanske agencije SIR, a prevodi Fratellanza Umana.  

Od studenoga 2017. do danas, ove tri bolnice pružile su 22 779 besplatnih medicinskih usluga s modernom zdravstvenom opremom. A sada i ubuduće, do kraja 2020., cilj je 50 000. Taj broj je izuzetno malen gledajući dramatičnu zdravstvenu situaciju u Siriji gdje je više od polovice javnih bolnica i centara prve pomoći zatvoreno ili samo djelomično dostupno zbog stanja rata i gdje je gotovo dvije trećine zdravstvenog osoblja napustio zemlju. No, hodajući prostorijama tih bolnica shvatite da to baš i nije tako.

Jedan od spašenih je Ibrahim. Samo prije dvije godine mu je raketa srušila kuću i izlomila noge na području Ghouta u predgrađu Damaska, a on danas pleše, skače, podiže noge i smiješi se.

- Bio sam mjesecima nepokretan, nisam mogao hodati ni raditi, nisam imao novca ni toliko da kupim slatkiš za mog sina. To što se danas mogu vratiti snu o budućnosti za sebe i svoju obitelj zasluga je onih koji su me prihvatili i pomogli mi. To je moguće zahvaljujući liječnicima francuske bolnice u Damasku - zahvalan je Ibrahim.

Još jedna među mnogih spašenih je i Evangelina Strambouli, starija gospođa grčkog podrijetla, pravoslavna kršćanka. U katoličkoj bolnici u Aleppu dvaput su joj spasili život. Tu je i Ahmed koji iz svog kreveta ne prestaje zahvaljivati ​​liječnicima koji su ga liječili. Kaže da bi bez liječenja u katoličkoj bolnici u Aleppu već bio mrtav.

Voditelj bolnice u Alepu George Theodory svima odgovara s osmijehom. Ali ne skriva ni poteškoće koje postoje u obavljanju ove misije.

- Od 141 bolnice i kliničkih centara aktivnih u Alepu prije rata ostale su samo 44. Pacijenti su brojni, a embargo SAD-a i EU-e prisiljava ih da dugo čekaju na dijagnostičke testove. Naša bolnička oprema treba održavanje i rezervne dijelove koji ne dolaze. No zahvaljujući projektu nuncija Zenaria sada možemo očekivati novu opremu koja je većim dijelom donacija Talijanske biskupske konferencije. Pokušavamo liječiti najbolje s onim što imamo - rekao je talijanskim novinarima Theodory.

Još jedan rat s kojim se suočava bolnica i gradovi je siromaštvo. Mjesečna minimalna plaća u zemlji kreće se oko 50 dolara što je oko 18 tisuća sirijskih lira. Zaposleni se izričito protive sankcijama SAD-a i EU-e koje imaju ozbiljne posljedice na stanovništvo. Struja, plin i benzin su reducirani. Problemi su veliki i na polju zdravstva gdje zabrana transakcija s međunarodnim bankama sprječava mnoge strane farmaceutske tvrtke da trguju sa Sirijom, a sve to uzrokuje nedostatak lijekova i poteškoće u pronalaženju medicinske opreme i strojeva.
Unatoč svemu, bolnice se bore i napreduju.

- Ljudi nam vjeruju, poštuju našu misiju. Trudimo se biti im blizu njegujući ih i pružajući im utjehu i srce koje sluša. Patnja ujedinjuje sve nas, bez razlike. Ona može postati vezivo koja će cementirati obnovu naše zemlje - rekla je sestra Carol, ravnateljica talijanske bolnice.

Iako lijekova uvijek nedostaje, iz bolnica ističu da im je najbitniji lijek koji mogu dati humanost.

- Prvi lijekovi koje koristimo su bratstvo i gostoprimstvo. Svi su tretirani s dostojanstvom koje zaslužuju, bolesni su i potrebiti skrbi. Želimo se odnositi prema ljudima humano, poštujući njihovo dostojanstvo. Dobro je zarazno, prenosi se i obnavlja tijelo i dušu. U našim katoličkim bolnicama borimo se protiv siromaštva i rata potezima skalpela, lijekovima i s puno ljubavi. Hoćemo li pobijediti u ovom ratu? Već pobjeđujemo. Svaki put kad je pacijent izliječen tijelom i duhom za nas je to pobjeda - ističe upravitelj talijanske bolnice Joseph Fares.


 
Da biste komentirali, prijavite se.