"Još Ukrajina nije nestala"

Oči svijeta uprte su u Ukrajinu gdje napetost ne jenjava. Referendum o statusu Krima održava se u nedjelju 16. ožujka, no ostaje pitanje njegova legitimiteta. Potražili smo odgovore na pitanja o stanju na terenu kod rođenog Ukrajinca.
Autor: Ines Grbić/Laudato Photo: www.eurosong.hr/I.Grbić četvrtak, 13. ožujka 2014. u 12:52

O pozadini krimskog slučaja govori ukrajinski intelektualac Oleh Hirnyk, društveno angažirani profesor religijskih znanosti na Katoličkom sveučilištu u Lavovu. S hrvatskog na ukrajinski jezik je preveo knjigu Hrvoja Kačića 'U službi domovine'. „Na temelju kojeg zakona i ustava će referendum biti raspisan? Ukrajinskog? Tko će priznati referendum proveden pod zastavom tuđe zemlje, pod pritiskom okupatorske vojske i bez nazočnosti međunarodnih promatrača? Tri puta su europski promatrači pokušavali ući na teritorij Krima. Referendum još nije održan, no već se širi informacija o njegovim rezultatima – 74% za pripajanje Krima Rusiji. Okupatori će iskoristiti referendum da isprovociraju sukobe, pretpostavljam“ kaže Hirnyk.

Moguće posljedice

Pripojenje Krima Rusiji smatra opasnim i za druge zemlje.  „Koliko je manjih i većih zemalja u Europi spremno za takav referendum? Treba li Hrvatska takav referendum u Istri sa 'samoorganiziranom talijanskom samoobranom'? Možda Engleska, Belgija, Šlezija koja je u sastavu Poljske - mogla bi pod protektoratom Njemačke raspisati referendum i zatražiti široku autonomiju? Da ne govorim o brojnim regijama u Rusiji kao što su Tatarstan ili Sibir koji imaju velike zalihe nafte i plina, a sav novac ide u Moskvu. No, referendum o autonomiji još i nije najgora stvar. Aneksija Krima imat će katastrofalne posljedice na razini međunarodnog prava. Poslije raspada SSSR-a, Ukrajina je bila treća u svijetu po posjedovanju nuklearnog oružja. Godine 1994. u Budimpešti je potpisan Memorandum kojim su se Velika Britanija, SAD i Rusija obvezivali garantirati teritorijalni integritet Ukrajine, a zauzvrat se Ukrajina odrekla nuklearnog oružja. Aneksijom Krima, Rusija krši Memorandum i stvara presedanski slučaj za države koje čekaju na neki događaj kojim će na svjetskoj razini motivirati stvaranje vlastitog nuklearnog oružja. Neki ukrajinski političari su izjavili da Ukrajina mora vratiti status države s nuklearnim oružjem, među njima i bivši ministar vanjskih poslova Volodymyr Ogryzko. Aneksija Krima znači nemogućnost svjetskih velesila da osigura ravnotežu i mir u svijetu, jer je ovog trenutka samo posjedovanje nuklearnog oružja, a ne ikoji međunarodni ugovor ili memorandum, u stanju zajamčiti integritet pojedinoj zemlji“ upozorava Hirnyk.

Zašto žurba?

Informacije o Krimu prenose ruski mediji kojima nije u interesu prikazati prosvjede krimskog stanovništva protiv ruske okupacije. Iz Krima je protjeran izaslanik generalnog tajnika UN-a, na putu u Krim zarobljena je ekipa ukrajinskih novinara čija se sudbina još ne zna. Navodno su odvedeni u stožer ruske crnomorske mormarice. Činjenicu da je datum referenduma tri puta pomican, Hirnyk tumači kao žurbu samoproglašenog proruskog okupatorskog vodstva u Krimu zbog rasta nezadovoljstva u Krimu i straha da za mjesec dana nitko ne izađe na referendum. Ruska televizija je prikazala gužvu na graničnom prijelazu Šeginji između Ukrajine i Poljske, a Hirnyk odbacuje izjavu da su to ukrajinske izbjeglice koji napuštaju Ukrajinu u smjeru Rusije.  

Ugroženi krimski Tatari

Sve što se događa na Krimu i u Crnom moru sastavni je dio geopolitičke strategije Kremlja u svrhu realizacije nacrta u knjizi Samuela P. Huntigtona 'Sukob civilizacija i prepravljanje svjetskog poretka'. Prema toj mapi, skoro cijelo područje bivšeg Sovjetskog Saveza označeno je kao pravoslavna civilizacija. Status Ukrajine podijeljen je na zapadnu i pravoslavnu civilizaciju. To potkrjepljuje tezu o Ukrajini podijeljenoj na proeuropski i proruski dio. Amerikanac Huntington smatra da Ukrajina ne može opstati kao država jer njenim teritorijem prolazi granica između dviju civilizacija. Putin okupira teritorij Ukrajine koji spada u pravoslavnu civilizaciju. Nažalost, u tom procesu sudjeluje i Ruska pravoslavna crkva kao struktura za promicanje ideologije 'političkog pravoslavlja'. Prema teoriji Huntigntona, ispada da nitijedna država EU ne može opstati, jer granica između civilizacija prolazi kroz najveće europske metropole, islamske i kineske četvrti u Parizu, Londonu, Berlinu, u koji se boji ući čak i policija“ upozorava Hirnyk. Ističe da je Majdan učinio upitnom teoriju Huntigntona, barem u Ukrajini. Na Majdanu je među prvima poginuo Armenac Sergej Nigojan i predstavnici drugih naroda. „Na Majdanu su s predstavnicima pravoslavnih Crkava Ukrajine molili i katolici istočnog i zapadnog obreda, protestanti, Židovi. Na mirno rješenje pozivaju i čelnici islamske zajednice jer je jedan od najvećih problema Ukrajine zaštita dostojanstva i prava na religijsku slobodu krimskih Tatara – autohtonog stanovništva Krima koje je u ovom tenutku najviše ugroženo. Njima je Kremlj već zaprijetio etničkim čišćenjem. Da li su Putin, ministar vanjskih poslova Lavrov, ruski političari ikad spomenuli krimske Tatare? Baš su njihov jezik i kultura najviše ugroženi u Krimu, a ne prava ruskog stanovništva koji imaju škole i slobodu korištenja ruskog jezika na svim razinama“ kaže Hirnyk.     

Odnosi Ukrajinaca i Tatara  

Krim su oduvijek naseljavali različiti narodi. Još uvijek se vidi prisutnost grčke kulture iz doba antike, talijanska kultura. U Krimu je velika armenska zajednica imala vodeću ulogu na trgovačkim putevima između Istoka i Zapada. „Krim je kroz povijest stvarao ogromne probleme Ukrajini ne zbog Rusa, nego zbog krimskih Tatara koji su bili podanici Turske i neprestano su napadali i pljačkali ukrajinski teritorij. No, 20. st. donijelo je velike promjene u odnosu Ukrajinaca i krimskih Tatara. U Drugom svjetskom ratu Staljin je naredio etničko čiščenje u Krimu i protjerao je sve krimske Tatare u Kazahstan. Nakon pada SSSR-a, ukrajinska vlada je odlučila vratiti krimske Tatare svojim domovima. Tada su počeli prijateljski odnosi između ukrajinskog i tatarskog naroda, među njima nema sukoba. No, među proruskim šovinističkim organizacijama i Tatarima sukobi su trajali neprestano. Sad se zajednica krimskih Tatara bori da Krim ostane u sastavu Ukrajine i odlučno nastupa protiv ruske aneksije poluotoka“ kaže Hirnyk.

Kako djeluje čija vojska?

Demantira tezu da Rusi trebaju Krim obraniti od fašističkih Ukrajinaca. Ukrajinska vojska nije slala vojsku u Krim ni prema ruskoj vojnoj bazi na Crnom moru. U situaciji bijega čelnika bivše ukrajinske vlade, oporba je morala hitno formirati vladu. „U takvoj situaciji naređivati vojsci bilo kakve manevre u pravcu Rusije je suludo. Nije bilo vremena za takve odluke. Ukrajinski vojnici u Krimu, protuzračna obrana, vojna zrakoplovstva i mornarica bili su u mjestima svoje dislokacije, u vojarnama. Odmah nakon olimpijade u Sočiju, ruska vojska je počela manevre blizu istočnih granica Ukrajine, u Krim su počeli stizati helikopteri i naoružane postrojbe, snage brzog reagiranja, bez ikakvih oznaka vrste vojske i državne pripadnosti, te su blokirali sve ukrajinske vojne objekte. Začuđuje izjava Putina i ruskog ministra obrane da u Krimu nema ruske vojske, nego da se radi o pripadnicima 'samorganizirane samoobrane Krima'. Običan čovjek, a kamoli stručnjak u s područja naoružanja, po kvaliteti naoružanja može zaključiti da se radi o specijalcima. I sami vojnici ne skrivaju da pripadaju ruskoj armiji i vrše pritisak na Ukrajince da prijeđu na njihovu stranu. Zapravo, u Krimu traje rat na psihološkoj razini. Glavni stožer ukrajinske vojske ne dopušta uporabu oružja i moli vojnike da izbjegavaju izravne sukobe, jer ukrajinska vlada razumije da je Putinu važno da ukrajinski vojnici zapucaju prvi. Svi vojnici i časnici demonstriraju nevjerojatnu čvrstoću duha, izlazeći goloruko, bez naoružanja, ususret ruskom okupatoru“ kaže Hirnyk.

Otpori euroazijskom savezu

Već za prosvjeda na Majdanu, predviđalo se da će se težište sukoba prebaciti na Krim. „Brojni analitičari su upozoravali da će se poslije završetka Olimpijade, sve ruske specijalne postrojbe iz osiguranja sportskih događaja prebaciti na Krim i na teritorij cijele Ukrajine. Olimpijada u Sočiju bila je najskuplja dosad, a ekonomsko stanje u Rusiji nije najbolje. Najučinkovitiji način za odvući pažnju naroda od socijalnih problema je organizirati rat“ kaže Hirnyk. Prije olimpijade u ruskim gradovima u blizini Sočija bili su teroristički napadi čečenskih bombaša-samoubojica. „Početkom kampanje u Ukrajini Rusija će morati povući veliki dio snaga u borbu protiv čečenskih terorističkih skupina. Čečeni i drugi kavkaski narodi će iskoristiti ovu situaciju. Upravo su Majdan i događaji u Ukrajini pokazali da stvaranje euroazijskog saveza država nije moguće. Bez Ukrajine, Rusija će doživjeti poraz politike imperijalizma Kremlja. Bjelorusija je potpisala ekonomski savez s Rusijom tek nakon pritiska od strane Kremlja“ kaže Hirnyk. Ističe da su Ukrajinci svjesni ekonomskih problema u tzv. pridruženom članstvu EU-a. No svrha Majdana nije bilo pitanje povezanosti s EU, nego obrana ljudskih prava i dostojanstva čovjeka koja su ugrožena u Ukrajini, kaže. Zato su svećenici i biskupi svih ukrajinskih Crkava i čelnici drugih vjerskih zajednica u Ukrajini, podržali Majdan.

Nedovoljno poznavanje zemlje

Hirnyku je žao zbog nedovoljnog poznavanja činjenica u vezi Ukrajine. Za mnoge je to jedna od regija Rusije. „Kad kažem da je Ukrajina jedna od najvećih zemalja Europe s 46 milijuna stanovnika i vlastitom kulturom, začuđeno me gledaju. Pri ponovnom susretu mi kažu: „Rekli ste da ste iz jedne od tih čudnih zemalja Gruzije, Armenije ili ne znam kako“. Tu i tamo netko se sjeti nogometaša Ševčenka ili braće boksača Kličko, a najčešće katastrofe u Černobilu. I u glavi većine Ukrajinaca još uvijek postoji Jugoslavija, a Hrvatska je jedna od regija te nepostojeće države. Treba doći nova generacija mladih i sposobnih ljudi“ poručuje, dodajući da je i Juliju Timošenko dočekala druga Ukrajina koja više nema sluha za njenu retoriku. Rejting Timošenko je pao i većina Ukrajinaca smatra da se treba povući. „Majdan je rekao da ne želimo vidjeti ista lica koja smo vidjeli 2004. g. za vrijeme narančaste revolucije. Od toga je prošlo deset godina i Ukrajinu je dočekala katastrofa“ kaže Hirnyk.

Nadajmo se da će molitva i diplomacija spriječiti nove ratne sukobe u Ukrajini, žarištu geostrateškog loma i dokazivanju interesa svijetskih moćnika. Ukrajinska himna 'Još Ukrajina nije nestala' poručuje: Još nije umrla slava ni sloboda Ukrajine, još će nam se, braćo mlada, osmjehnuti sudba.
 

Da biste komentirali, prijavite se.