Istočne katoličke i pravoslavne Crkve koje slijede julijanski kalendar danas slave svetkovinu Božića. Među njima su Crkve Bliskog istoka, grkokatolička Crkva u Ukrajini te pravoslavni kršćani koji žive u Rusiji, Bjelorusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Makedoniji i drugim zemljama.

U Egiptu su katolici koji žive na području Kaira i Aleksandrije Božić proslavili po gregorijanskom kalendaru, dok ga oni koji žive u Gornjem Egiptu slave danas, zajedno s pravoslavnim vjernicima, ističe se u prilogu Vatican Newsa 7. siječnja, a prenosi portal IKA.

Pravoslavni Kopti koji žive u Minyi u Gornjem Egiptu, ovih dana imaju još jedan razlog za slavlje. Naime, u nedjelju 5. siječnja, ponovno je otvorena jedna od 84 crkve koje su u kolovozu 2013. godine uništili pripadnici Muslimanskog bratstva, nakon državnog udara u srpnju iste godine kojim je egipatska vojska s vlasti svrgnula predsjednika Mohameda Morsija. Ponovno posvećenje te crkve predstavlja znak nade za sve egipatske kršćane.

O. Garas istaknuo je kako se u božićnoj noći, koju je slavio u zajedništvu s vjernicima koji slijede gregorijanski kalendar, pitao čemu toliko osiguranja oko njihove crkve i župnog dvora.

- Izišao sam i našao mnoštvo policajaca koji su tražili da s njima pošaljem izviđače, jer poznaju ljude, kako bi provjeravali ženske torbe. Pitao sam se čemu sav taj strah? Živimo u mirnoj zemlji. Rekli su mi da okolo vlada velika napetost te je potrebno biti na oprezu. No, misu smo proslavili u miru, crkva je bila do kasno puna i proslava je bila vrlo lijepa - kazao je Garas.

Komentirajući ponovno otvaranje pravoslavne crkve u Minyi, o. Garas rekao je kako je to pokazatelj da država, Vlada, Predsjednik i vojska žele Koptima, kršćanima, poručiti da su aktivni članovi egipatskog društva te da poštuju njihovu prisutnost u toj zemlji, njihovo bogoštovlje i njihove crkve. Na upit što on, kao generalni tajnik Vijeća Crkvi u Egiptu, može reći o odnosu između katolika i pravoslavnih u toj zemlji, svećenik je istaknuo kako čine velike korake prema uzajamnom poštovanju. Spomenuo je, osim toga, posjet koptskog pravoslavnog patrijarha Tawadrosa II. katoličkoj zajednici u Kairu 25. prosinca, kao i današnji uzvratni posjet katoličkog koptskog patrijarha Ibrahima Isaaka Sidraka pravoslavnoj koptskoj zajednici.

O. Garas također je objasnio da katolička koptska zajednica u Gornjem Egiptu danas slavi Božić jednostavno zato što su kršćani u tom dijelu zemlje u velikoj manjini i unutar te male kršćanske zajednice katolici čine vrlo malu skupinu. Čak i unutar jedne obitelji mogu se naći pripadnici katoličke i pravoslavne koptske zajednice. Stoga slave Božić zajedno jer kada bi katolici u Gornjem Egiptu slavili sami, ozračje Božića ne bi se osjetilo među djecom i odraslima. Umjesto toga, ti kršćani, katolici, pravoslavni, protestanti, zajedno slave Božić 7. siječnja te svi imaju prilike osjetiti da je svetkovina.

U Bibliji se Egipat ističe kao mjesto gostoprimstva te i Novi zavjet spominje da su se Marija i Josip s malim Isusom sklonili u egipatsku zemlju u bijegu od Herodova progona. Upravo stoga, svećenik je kazao da je povodom blagdana Svete obitelji pisao i govorio o gostoprimstvu koje je važan dio njihove orijentalne kulture. Osvrnuvši se na izbjegličku krizu, istaknuo je da je Egipat primio više od tri milijuna Sudanaca koji se još uvijek tamo nalaze, kao i Sirijce i Palestince.

Pritom je napomenuo da izbjeglice nisu smjestili u kamp, već ih smatraju svojom braćom koja rade zajedno s njima, trguju na egipatskim ulicama i nikad se u toj zemlji ne osjećaju strancima ili izbjeglicama. U nekoliko gradova postoje četvrti koje su potpuno sirijske ili iračke. Uvijek smo sve primali. Dakle, ono što Biblija poručuje za nas je znak da nastavimo dalje, kazao je te, podsjetivši da je Egipat primio Josipa, Jakova i 12 Izraelovih plemena, napomenuo da je za njih dobrodošlica kršćanski i duboko evanđeoski znak.

Egiptu i kršćanima u toj zemlji o. Boules Garas poželio je mir i blagostanje. Ovdje na Bliskom istoku vlada ozračje uznemirenosti; u Libiji, zapadno od nas, u Pojasu Gaze, na istoku, u Sudanu, na jugu, te s onim što sada radi Turska.

- Ozračje je oko nas uistinu opasno i prijeteće. Stoga nam je želja zadržati mir i spokoj - zaključio je Garas.