Ljubav se ljubavlju ne prihvaća i ona se istom ljubavlju čak i mrzi. Ljubav danas nije ljubljenja, jer se sam ljubitelj pretvorio u samoljubitelja koji sebe i druge samo zbog sebe ljubi. A Ljubav ne ljubi sebe. Ljubav ne traži svoje, pa tu Ljubav i takav samoljubitelj mrzi, jer on želi ljubiti sebe i sve drugo opet zbog sebe.

A Ljubav tako ne ljubi, jer ona ne zna ljubiti sebe već uvijek ljubi od sebe, a samoljubitelj ljubi za sebe. Ta ista Ljubav ne podnosi užitak, a ljubav samoljubitelja ne poznaje ništa drugo osim užitka koji on u svojoj iskvarenosti nazivlje ljubavlju, te stoga ne čudi da mu Ljubav smeta, jer Ljubav ne podnosi ono samoljublje koje on uživa i zato ta samoljubna ljubav, koja sve ljubi samo zbog sebe, drvljem i kamenjem udara po Ljubavi koja otkriva laž te samoljubne ljubavi prožete užitkom.

Takva ljubav sebi dostatna zato mrzi Ljubav, jer u toj se Ljubavi nalazi Istina koja onda u laži predstavljenoj kao istina, rađa mržnju. Takva se lažna ljubav na sve načine želi zaštititi, jer sama po sebi ne opstoji pa onda za razliku od Ljubavi taj iskrivljeni pokušaj ljubavi traži i zakonsku zaštitu. Ali ista ta ljubav zaboravlja da ljudski zakon nije naravni zakon, nije Vječni zakon, kojeg je dio i Ljubav na koju se ta današnja kvaziljubav toliko obrušava. I tako ljubavi Ljubavi prigovaraju, na nju nasrću, nju kleveću, a Ljubav i dalje postoji i jače stoji prožimajući čitav Svemir i sve stvoreno i ne tražeći posebnu zaštitu nekog ionako propadljivoga ljudskog zakona ili pak zaštitu ljudskih društava, kada Ljubav uvijek, pa čak bez ijednog čovjeka postoji. Jer Bog je Ljubav. Bog je Sveta Ljubav, a ne ona ljubav na koju se u svijetu danas pozivaju.