Druge vazmene nedjelje slavi se svetkovina Božjega milosrđa, koju je ustanovio sveti Ivan Pavao II., 2000. godine, u prigodi kanonizacije svete Faustine Kowalske – promicateljice i apostola Božjega Milosrđa.
 
O vezi između pape Franje i pape Woytile, upravo na temu milosrđa, te proslavi Božjeg Milosrđa u svjetlu Gospodinova uskrsnuća, govorio je postulator kauze za kanonizaciju Ivana Pavla II., mons. Slavomir Oder.
 
- Nije moguće razmišljati o Božjemu Milosrđu bez Gospodinova uskrsnuća, jer njegovo je uskrsnuće, vrhunac objave Božjega milosrđa, otvorenosti životu, životu vječnomu. Uzvišeni je to dar koji je Bog u Kristu ponudio čovjeku. Isus je došao na svijet upravo kako bi objavio milosrdno Božje lice – kazao je postulator Oder.
 
Novinar Radio Vatikana upitao ga je o vezi Ivana Pavla II. i pape Franje spomenuvši kako se papa Franjo često poziva na encikliku Ivana Pavla II. ''Dives in Misercordia'', što je očito u onome što čini.
 
- Tema milosrđa ih ujedinjuje na poseban način, a u isto vrijeme otvara put kontinuitetu između tih dvaju pontifikata. Obojica dolaze iz situacija obilježenih društvenim pomutnjama i povijesnim teškoćama. Riječ je o ljudskoj osjetljivosti, o povijesnoj konkretnosti i pozornosti koju obojica papa pridaju dostojanstvu čovjeka po pitanju najsiromašnijih – onih koji se hrane evanđeoskom porukom – kazao je monsinjor Oder.
 
Na konstataciju kako milosrđe pravdu ne uklanja, nego nadilazi te na primjedbu kako se Ivan Pavao II., upravo u enciklici ''Dives in Misercordia'' pita: 'Je li pravda dovoljna?', da bi kasnije odgovorio kako je zapravo Crkva pozvana naviještati i promicati milosrđe, upravo kao uzvišeniji put pravednosti u ljubavi, Postulator je odgovorio:
 
- Već s gledišta prošloga stoljeća možemo sasvim jasno kazati, što znači ljudska pravda bez Boga. Takva pravda dovodi do rugla i negacije čovjeka; vodi prema sustavu ropstva i negacije dostojanstva osobe. Bez daljnjega, nema neslaganja između pravednosti i milosrđa, ali se trebamo sjetiti da objava Božjega Milosrđa sa sobom ipak nosi moralnu i religijsku obligaciju čovjeka da prihvati to otajstvo, ali isto tako da se i obrati prema njemu (otajstvu). Milosrđe pretpostavlja prihvaćanje (otajstva) i trajno nastojanje oko razumijevanja čovjekova srca – kazao je na kraju monsinjor Slavomir Oder.