Tko je odabrao da slijedi Gospodina, neka se ne ustaljuje u komotnostima koje oslabljuju evangelizaciju i neka ne gubi vrijeme u planiranju sigurne i dobro plaćene budućnosti, potaknuo je papa Franjo na misi koju je sa svećenicima i redovnicima slavio u svetištu svetoga Ivana Pavla II.
 
U odlomku iz Ivanova evanđelja, govori se o mjestu, učeniku i knjizi.
 
- Mjesto je ono u kojem su učenici bili na uskrsnu večer; o mjestu se jedino veli da su vrata bila zatvorena, kamo Isus osam dana poslije 'uđe, stade među njih i donosi svoj mir, Duha Svetoga i oproštenje grijeha, jednom riječju, Božje milosrđe'. U tom zatvorenom mjestu snažno odzvanja Isusov poziv učenicima: 'Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas' - podsjetio je Papa.
 
Istaknuo je Papa kako ne čuti da u tom pozivu odjekuje poziv svetoga Ivana Pavla II.: 'Otvorite vrata!'.
 
- Put koji pokazuje Isus je jednosmjeran, ide samo u jednom pravcu: treba izaći iz samih sebe slijedeći put sebedarja. Jer Isus ne voli napola prijeđene putove, odškrinuta vrata, sjedenje na dvije stolice. Zahtijeva da na put idemo rasterećeni, da izađemo odričući se svojih sigurnosti, čvrsti samo u Njemu – rekao je.
 
Napomenuo je zatim kako je život njegovih najbližih učenika, a mi smo pozvani da to budemo, prožet stvarnom ljubavlju, to jest služenjem i spremnošću te dodao kako u tom životu nema zatvorenih prostora niti privatnoga vlasništva za vlastite udobnosti.
 
-Tko je odabrao da cijeli svoj život suobliči s Isusom, više ne bira vlastita mjesta, već ide tamo kamo je poslan; spreman je odgovoriti na poziv onoga tko ga zove, više ne bira ni vrijeme. Kuća u kojoj prebiva nije njegova, jer su Crkva i svijet otvorena mjesta njegova poslanja. Njemu je najvažnije da Gospodina stavi u središte svojega života, ništa dakle ne traži za sebe - rekao je Papa.
 
Objasnio je potom da Kristov učenik, izbjegava udobne okolnosti koje bi ga stavile u središte, ne uspinje se na klimava postolja svjetovne vlasti niti se ustaljuje u udobnostima koje oslabljuju evangelizaciju, ne gubi vrijeme u planiranju sigurne i isplative budućnosti, da ne bi ostao osamljen i šutljiv, zatvoren među tijesne zidove sebičnosti bez nade i radosti.
 
- Zadovoljan u Gospodinu, izgara od želje da svjedoči i dosegne druge, voli rizik i izlazi, ne obvezuju ga zacrtani tijekovi, već je otvoren i poslušan poticajima Duha Svetoga, ne voli životariti, raduje ga naviještanje evanđelja – kazao je Papa.
 
Papa se osvrnuo na lik jedinoga učenika kojeg spominje evanđelje, na Tomu.
 
- U svojoj sumnji i tjeskobi da shvati, ovaj je učenik, uporno tvrdoglav, sličan nama i donekle nam je simpatičan. Ne znajući, on nam daje veliki dar: vodi nas bliže Bogu, jer Bog se ne skriva pred onim tko ga traži. Isus mu pokazuje svoje slavne rane, omogućuje mu da rukom dirne beskrajnu Božju nježnost, žive znakove koji govore koliko je patio iz ljubavi prema ljudima - kazao je Sveti Otac.
 
Ustvrdio je da je za nas učenike, vrlo važno da čovječanstvo stavimo u dodir s Gospodinovim tijelom, to jest da s pouzdanjem i posvemašnjom iskrenošću, bez pridržaja.
 
- Isus je zadovoljan, kako je rekao svetoj Faustini, da mu o svemu govorimo, ne zamaraju ga naši životi koje poznaje, već čeka naše dijeljenje, čak i pripovijedanje o našim danima. Tako se traži Boga, u iskrenoj molitvi koja ne zaboravlja da mu povjeri naše bijede, napore i otpore. Iskreno otvaranje osvaja Isusovo srce, osvajaju ga srca koja znaju priznati i oplakivati svoje slabosti, uvjerena da će baš tu djelovati božansko milosrđe – kazao je Papa.
 
Napomenuo je da Isus zaista želi posvećena srca, koja žive od njegova oprosta, da ga mogu samilosno izlijevati na svoju braću.
 
- Isus traži srca nježna i otvorena prema slabima, nikada kruta. Traži poslušna i transparentna srca, koja se ne pretvaraju pred onima čija je zadaća u Crkvi usmjeravati hod. Vjerni učenik trajno i pomno razlučuje, znajući da srce svaki dan treba odgajati, polazeći od osjećaja, kako bi izbjegao svaku dvoličnost u ponašanju i životu – rekao je Papa.
 
Moglo bi se reći, objasnio je Papa, da je Evanđelje, živa knjiga Božjega milosrđa, koju valja neprestano čitati.
 
- Ima na kraju još bijelih stranica, knjiga ostaje otvorena, a mi smo pozvani da je istim stilom pišemo, vršeći djela milosrđa - rekao je.
 
Zatm je upitao: 'Pitam vas, draga braćo i sestre, kakve su stranice vaših knjiga? Jesu li pisane svaki dan? Ima li u njima bijelih stranica?' Neka nam u tomu pomogne Majka Božja. Ona je u životu sasvim prihvatila Božju riječ, neka nam izmoli milost da budemo živi pisci Evanđelja, neka nas naša milosrdna Majka nauči da se u svojoj potrebitoj braći i sestrama, bližnjim i udaljenima, bolesnima i putnicima nesebično brinemo za Isusove rane, jer se časti tijelo Kristovo služeći onima koji pate.
 
- Djevice Marijo, pomogni nam da se do kraja istrošimo za dobro nama povjerenih vjernika, i da se brinemo jedni za druge, kao prava braća i sestre u zajedništvu Crkve, naše svete majke - molio je Sveti Otac.
 
Istaknuo je Sveti Otac da svatko od nas u srcu čuva stranicu vrlo osobne knjige o Božanskom milosrđu, to je povijest našega zvanja, glasa ljubavi koji je privukao i preobrazio naš život, čineći da na Njegovu riječ ostavimo sve, te da ga slijedimo.
 
- Danas, sa zahvalnošću, obnovimo sjećanje na svoj poziv, zahvalimo Bogu, jer je sa svojim milosrđem ušao kroz naša zatvorena vrata, jer nas je kao i Tomu pozvao po imenu, molimo ga za milost da nastavimo pisati evanđelje njegove ljubavi – zaključio je Papa.