U Drvaru je 27. srpnja po sedamnaesti put održana biskupijska komemoracija za sve žrtve ratova i totalitarizama XX. st. poznatija kao ''Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije''.
 
Ovaj spomen-dan uveden je 2001. g. i nosio je naziv ''Dan drvarskih mučenika'' u spomen na drvarskog župnika Waldemara Maksimilijana Nestora koji je 27. srpnja 1941. mučki ubijen zajedno sa skupinom svojih vjernika koji su se vraćali s hodočašća iz Knina. Od 2008., odredbom banjolučkog biskupa Franje Komarice, komemoracija mijenja ime u ''Dan molitvenog sjećanja na mučenike i žrtve Banjolučke biskupije''.
 
Molitveni skup u Drvaru i ove se godine odvijao u privremenom bogoslužnom prostoru Župe sv. Josipa a započeo je pobožnošću ''križnog puta mučenika'' kojeg je predvodio sadašnji banjolučki, a bivši drvarski župnik vlč. Žarko Vladislav Ošap.
 
Koncelebriranu sv. misu predslavio je banjolučki biskup mons. Franjo Komarica u zajedništvu sa svojim pomoćnim biskupom mons. Markom Semrenom i devetoricom svećenika.
 
U svojoj propovijedi biskup Komarica podsjetio je na riječi pape Ivana Pavla II. da će Crkva morati svuda u svijetu biti usidrena u svjedočanstva svojih mučenika i braniti sjećanje na njih. Naglasio je da Crkva smatra mučeništvo osobitim darom i najvećim dokazom ljubavi te je vjernicima približio žrtvu drvarskog župnika Nestora u kojoj se prepoznaju mnoge karakteristike istinskog mučeništva.
 
- On je iz ljubavi prema svojim župljanima, uz izglednu opasnost po život, krenuo s hodočasnicima vlakom iz Knina u svoju župu Drvar kako bi imao nedjeljnu misu - istaknuo je biskup Komarica te dodao da 'njegova smrt nije bila nikakva osveta, nego je bio ubijen kao katolički svećenik, tj. zbog nečije mržnje prema Katoličkoj Crkvi i vjeri'.
 
Upoznao je vjernike da će Banjolučka biskupija uskoro započeti konkretne aktivnosti oko pokretanja kauze za beatifikaciju četvorice svećenika ubijenih u II. svjetskom ratu, među kojima je i drvarski župnik Nestor.
 
Na komemoraciju u Drvar pristigli su vjernici iz Banje Luke, Bos. Grahova, Tomislavgrada, iz župa Livanjskog dekanata, Knina, Imotskog, Drniša, Konjskog, Zagreba, kao i skupina vjernika iz Siverića koji već petnaest godina hodočaste taj dan u Drvar zajedno sa svojim bivšim župnikom fra Stjepanom Matićem.
 
Posebno je srdačno kao hodočanik pozdravljen zastupnik u Hrvatskom Saboru general Željko Glasnović koji je prvi put u Drvaru bio nazočan za Dan mučenika.
 
 
Kako je ubijen Waldemar Maksimilijan Nestor?
 
Drvarski župnik Waldemar Maksimilijan Nestor ubijen je 27. srpnja 1941. zajedno sa skupinom svojih vjernika vraćajući se s hodočašća sv. Ani u Kosovu kraj Knina. Njih su na željezničkoj postaji Vaganj kod Trubara – na tromeđi Dalmacije, Bosne i Like – izveli iz vlaka četnički gerilci, pobili i bacili u jamu Golubnjaču, nedaleko od pravoslavne crkve u Trubaru.
 
Župnik Nestor prvi je ubijeni katolički svećenik u II. svjetskom ratu na području bivše Jugoslavije. Njegove kosti i kosti drvarskih hodočasnika pronađene su sasvim slučajno u jami Golubnjača 2003. g. prilikom potrage za posmrtnim ostatcima jednog borca Armije BiH iz posljednjeg rata. Nakon što su njihove kosti ekshumirane i dopremljene u Identifikacijski centar Šejkovača kod Sanskog Mosta, identificirane su i predane Banjolučkoj biskupiji. Posmrtni ostatci župnika Waldemara Maksimilijana Nestora i 14 identificiranih nevinih žrtava iz njegove župe, slavljenjem koncelebrirane svete Mise i obredom crkvenog ukopa, pokopani su na katoličkome groblju sv. Marka u Banjoj Luci, 19. studenoga 2014. godine.
 

27. srpnja 1941.
 
Gotovo identičan scenarij kao u Drvaru, toga 27. srpnja 1941. odigrao se u susjednoj Lici, točnije na području Srba, Donjeg Lapca i Boričevca. Izvršen je pokolj nad hrvatskim civilima, sela su zapaljena a katoličke crkve porušene. Samo u selu Brotnja kod Srba pobijeno je 37 članova obitelji Ivezić, među kojima 12 djece mlađe od 14 godina.
 
U sljedećih 10-ak dana isti scenarij ponavlja se u Bos. Grahovu i Krnjeuši. Najprije je početkom kolovoza zvjerski ubijen grahovski župnik don Juraj Gospodnetić s više od 200 grahovskih katolika, a potom u Krnjeuši kod Bosanskog Petrovca i župnik Krešimir Barišić zajedno s više od 250 svojih vjernika.
 
U svim navedenim mjestima, osim pokolja svećenika i vjernika, porušene su katoličke crkve, opustošena i uništena katolička groblja, a nakon rata komunističke vlasti otele su zemlju Hrvatima i podijelile novim vlasnicima, dok je starim vlasnicima onemogućen povratak na svoja ognjišta.
 
Nakon svih tih zločina, Katolička Crkva i hrvatski narod bili su praktički iskorijenjeni sa širokog područja zapadne Bosne i istočne Like, od Ključa do Knina i Gospića, i od Livna do Bihaća. Jednom riječju – nad Hrvatima i Katoličkom Crkvom toga kraja izvršen je genocid u pravom smislu te riječi.
 
Podsjećamo, u bivšoj Jugoslaviji 27. srpnja slavio se kao Dan ustanka naroda SR Hrvatske i SR BiH, dok se i u modernoj državi Hrvatskoj i BiH neki pojedinci i skupine okupljaju toga dana u Srbu i Drvaru kako bi proslavili 'antifašističk' ustanak koji s antifašizmom nema nikakve veze.
 
Lokalne vlasti u Drvaru tako su ove godine proglasili 27. srpnja kao Dan općine, pa su svoju proslavu upriličili točno u vrijeme kada je u Katoličkoj Crkvi započinjala komemoracija Dana mučenika. Zanimljivo je bilo vidjeti prizor kako se s jedne strane ulice okupljaju i polažu vijence građani koji slave Dan ustanka, dok su se s druge strane ulice katolički vjernici okupljali u crkvi na molitvi za svoje mučenike. No, 'bliski susreti' ove dvije različite skupine već godinama prolaze u miru i redu.
 
Zanimljivo je još istaknuti činjenicu kako u oba ''ustanička'' mjesta, u Srbu i Drvaru, postoji opstrukcija lokalih vlasti oko izgradnje katoličkih crkava u tim mjestima. Tim više čudi što je riječ o mjestima koja se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske (Srb), odnosno većinski hrvatske Hercegbosanske županije u Federaciji BiH (Drvar), pa mnogi s pravom sumnjaju da navedene opstrukcije podržavaju i više razine vlasti u obje države.