Pet godina nakon 19. lipnja 2009. godine, dana njezina uhićenja, život Asije Bibi u rukama odvjetnika muslimanske vjere, jedinog koji ju predstavlja u trećestupanjskom postupku Vrhovnoga suda. Šezdesetogodišnji Saiful Malook iz Lahorea, priznati je odvjetnik koji vjeruje u pravo i pravednost, koji – kako je sam istaknuo – svoje klijente izabire bez diskriminacije.
 
Tomu da prihvati obranu Asije Bibi, pridonijelo je, kako je rekao u ekskluzivnom razgovoru za Vatican Insider, sjećanje na Salmana Taseera, muslimanskoga guvernera Punjaba, koji je 2011. godine ubijen zato što je pohodio Asiju Bibi u zatvoru. Odvjetnik Malook tada je bio javni tužitelj te je nastavio parnicu protiv ubojice, koji je na posljetku osuđen na smrtnu kaznu. Slučaj Asije Bibi je stoga neka vrsta „nastavka“ guvernerova slučaja, a obilježen je, prema odvjetnikovim riječima, nedostatnim dokazima. Upravo od te činjenice polazi njegova strategija u obrani, jer kao stručnjak također za muslimanski zakon, istaknuo je da Aasiju valja osloboditi optužbe i na temelju šerijatskoga zakona.
 
„Kao odvjetnika zanima me pravednost. A slučaj Asije Bibi nije pitanje religije nego pravde“, rekao je odvjetnik Malook. „Proučio sam slučaj, i mislim da su prilike na strani optuženice. Nije na meni da kažem je li Asija nedužna ili ne; nisam bio nazočan, stoga o onomu što se dogodilo znaju samo očevidci. Moj je posao procijeniti dokaze na temelju kojih je osuđena. I mogu odlučno reći da su ti dokazi potpuno nedostatni“, dodao je.
 
„Postoje, naime, dva svjedoka, a to su dvije žene s kojima je Asija radila; one su predstavljene kao očevidci, i one ju optužuju za blasfemiju“, objasnio je odvjetnik. Druga su dva svjedoka muškarci, lokalni imam i vlasnik polja na kojemu je Asija radila, i oni su neizravni tužitelji; oni samo ponavljaju ono što im je rečeno. Imam je podnio tužbu za blasfemiju za događaj o kojemu su mu drugi govorili. Međutim, može se reći da je sud, iako nije uzeo u obzir svjedočanstva imama i vlasnika polja, Asiju osudio na temelju izjava dviju žena.
 
Govoreći o slabim točkama optužnice, odvjetnik je kazao da je jedna od njih činjenica da je događaj prijavljen tek pet dana nakon što se dogodio. A jedno od temeljnih načela kaznenoga prava u Pakistanu, a i drugdje, jest pravodobna prijava. Ako je podnesena s kašnjenjem, smatra se dvojbenom.
 
Druga je slaba točka optužnice povezana s muslimanskim zakonom. Budući da je Asija osuđena za uvredu proroka Muhameda, valja uzeti u obzir smisao „hadda“, za što je kaznu odredio sam Bog. („hadd“ u islamu znači „zločin protiv Boga“.) „Ako proučimo to područje primjećujemo da prema islamskom zakonu svjedoke optužbe ima ispitati neka treća osoba te da, kako bi bili vjerodostojni, trebaju biti potpuno neokaljani, odnosno ne smiju imati nijedan grijeh u cijelom životu. Ako sud to ne učini i ne utvrdi da dvije Asijine tužiteljice odgovaraju toj odredbi, dokaz za tužbu ne može ući u optužnicu. Tako funkcionira sustav dokaza prema islamskom zakonu“, istaknuo je odvjetnik.
 
Na novinarovo pitanje zašto treba citirati islamski zakon u građanskom postupku, odvjetnik je objasnio da je Asija osuđena za uvredu koja je povezana s islamskim zakonom, iako je potom obuhvaćena pakistanskim Kaznenim zakonom. „Budući da taj postupak nije učinjen, glavni dokaz optužbe nije prihvatljiv, te stoga presuda ima biti poništena“, rekao je odvjetnik izražavajući pouzdanje u njezino potpuno odrješenje.
 
Napomenuvši na kraju da je upućen zahtjev za preseljenjem Asije u Lahore, kako bi bila bliže svojoj obitelji, odvjetnik je rekao da u slučaju da Vrhovni sud ne donese oslobađajuću presudu, još uvijek se može, kako je utvrđeno Ustavom, podnijeti zahtjev za reviziju presude. „Nakon toga preostaje još samo predsjedničko pomilovanje, odnosno Predsjednik može promijeniti ili oprostiti kaznu koju je odredio sud“, objasnio je odvjetnik Saiful Malook.