Svetu Misu na devastiranom groblju 'Kod križa' – jedinom vidljivom tragu postojanja te nekadašnje župe – predslavio je banjolučki biskup mons. Franjo Komarica u zajedništvu s don Davorom Klečinom, drvarskim župnikom i upraviteljem uništene župe Krnjeuša, i vlč. Zlatkom Matićem, tajnikom biskupa.

Na komemoraciju u Krnjeušu pristigli su vjernici iz Banje Luke, Bihaća, Bos. Petrovca, Drvara, Bos. Grahova i Livna.

U svojoj propovijedi biskup Komarica istaknuo je da su krnjeuške žrtve svoju vjernost Kristu i Crkvi i svom rodnom kraju platili trpljenjem i najokrutnijom smrću koju je uzrokovao čovjek, stvoren na sliku Božju, a zarobljen, iznakažen i uništen od Božjeg ljutog neprijatelja đavla.

Žrtve su tako doživjele krvavu sudbinu svoga Spasitelja Isusa krista, koji je svim svojim sljedbenicima-učenicima unaprijed najavio: Nije učenik veći od učitelja; ako su mene progonili i vas će progoniti, istaknuo je biskup, te naglasio da je naša sveta dužnost da - one članove naših župnih i biskupijskih zajednica, koji su vjerno služili Kristu i njegovom narodu i za tu vjernost krv prolili, nikako ne smijemo prepustiti zaboravu.

Biskup je obavijestio vjernike o konkretnim aktivnostima koje je Banjolučka biskupija, nakon odobrenja Svete Stolice, poduzela glede pokretanja postupka beatifikacije krnjeuškog župnika Krešimira Barišića i još trojice biskupijskih svećenika ubijenih 'in odium fidei' tijekom II. svjetskog rata (Waldemar Maksimilijan Nestor, župnik u Drvaru, Juraj Gospodnetić, župnik u Bos. Grahovu i Anto Dujlović, župnik u Gumjeri kod Prnjavora).

Na kraju svete Mise biskup je pred spomen-križem na groblju izmolio molitvu odrješenja za ubijenog župnika Barišića i njegove stradale župljane, a potom su zapaljene svijeće i položeni vijenci.

Od 2015. na groblju u Krnjeuši održavaju se komemoracije u spomen na stradalog župnika Krešimira Barišića i njegove vjernike, a prošle godine  u povodu 125. obljetnice osnutka župe Krnjeuša, na groblju je blagoslovljen spomen-prostor s oltarom i križem na kojem se nalazi spomen-ploča s imenima rodova stradalih u toj župi u kolovozu 1941.

Po izbijanju četničko-partizanskog ustanka u zapadnoj Bosni i istočnoj Lici na udaru ustanika se našla i župa Krnjeuša, između Bihaća i Bosanskog Petrovca. Pogrom u Krnjeuši dogodio se 9. i

10. kolovoza 1941. kada je zapaljena cijela župa koju je činilo dvadesetak sela i zaselaka, uključujući župnu crkvu i kuću.

Točan broj ubijenih stanovnika Hrvata nikad se nije utvrđen. Istraživanjima se došlo do preliminarne brojke od 240 ubijenih nedužniih civilnih osoba hrvatske nacionalnosti, od toga 72 žene i 49 djece do 12 godina starosti. Brojka od 240 osoba – koja nije konačna – odnosi se na uži dio župe i ne obuhvaća predjele koji su najviše stradali: južni dio župe oko Kulen Vakufa i Vrtoča s pripadajućim selima. Također, brojka ne obuhvaća poginule domobrane. Nijedna žrtva nema groba budući da su sve pobacane po jamama toga dijela Podgrmečja.

Među ubijenima je i krnjeuški župnik don Krešimir Barišić, zajedno s trojicom mladih sjemeništaraca, pripravnika za svećeničko zvanje, koji su ubijeni i bačeni u goruću župnu ckrvu: Ivan Skender (12 godina), Jure Tomičić (17 godina) i Ilija Poplašen (18 godina).

Župa Krnjeuša je u kolovozu 1941. u potpunosti je uništena tako da danas nema nikakva vidljiva traga njezina postojanja, osim devastiranog groblja 'Kod križa' koje je prošle godine uređeno i ograđeno.

Sličnu sudbinu posvemašnjeg uništenja tada su doživjele i katoličke župe u Bosanskom Petrovcu, Drvaru i Bos. Grahovu, te Borićevac, Srb, Donji Lapac i Udbina u susjednoj Lici. Po svršetku II. svjetskog rata većini preživjelih stanovnika tih župa tadašnje komunističke vlasti nisu dopustile povratak na rodna ognjišta, a njihova imovina je u međuvremenu dobila nove vlasnike.