Pobačaj nije ljudsko pravo

Pravni pro-life stručnjaci Ujedinjenim narodima argumentirali da nijedan međunarodni dokument pobačaj nikada ne tumači kao neko ljudsko pravo, donosi HKR.
utorak, 11. listopada 2011. u 00:00
Pravni pro-life stručnjaci Ujedinjenim narodima argumentirali da nijedan međunarodni dokument pobačaj nikada ne tumači kao neko ljudsko pravo, donosi HKR.
 
U međunarodnom pravu ne postoji pravo na pobačaj. Ne postoji ni u aktima Ujedinjenih naroda. Nalazimo ga samo u riječima generalnog tajnika Ujedinjenih naroda Ban Ki-moona i u željama moćnog neomaltuzijanskog lobija koji ga podupire.
 
Stoga je 6. listopada u Dag Hammarskjøld Auditorium, u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku, predstavljen dokument od temeljne važnosti koji potvrđuje i proklamira pravo na život svakog ljudskog bića koje se treba roditi u bilo kojem dijelu svijeta, onako kako je zajamčeno od organizacije koja ih sve ujedinjuje, javlja portal La Bussola Quotidiana.
 
Kratak i precizan dokument objavljen je kao odgovor na 'kulturu smrti' koja je na izravan način ovladala i među čelnicima međunarodnih organizacija, posebno Ujedinjenih naroda. Pro-life dokument, kojeg su izradili stručnjaci svjetskog glasa s područja filozofije, prava i politike, zove se 'SAN JOSE ARTICLES' (jer je u San Joséu, u Kostariki, aktivna Međuamerička komisija za ljudska prava, koja se zajedno s Međuameričkim sudom za ljudska prava snažno zalaže za pravo na život) i nedvosmisleno ističe znanstveno dokazanu ljudskost začetog života, naglašavajući da su već i nerođena djeca zaštićena aktima Ujedinjenih naroda za zaštitu ljudskih prava – upravo stoga što su ljudska bića.
 
Također otvoreno poziva organizacije koje smatraju da je pobačaj međunarodno pravo da kao dokaze podastru međunarodne zakone koji podržavaju njihovu tezu, pozivajući isto tako vlade da u pozitivnom smislu upotrebljavaju dokumente UN-a čiji je cilj upravo potpuno drugačiji, to jest štititi ljudski život od onih koji ga žele pobačajem uništiti.
 
Jedan od glavnih strateških argumenta svih pobornika života (pro-life) u svijetu jest to što (još) imaju mogućnost odgovoriti onima koje danas otvoreno podržava Ban Ki-Moon, odnosno činjenica da nijedan dokument Ujedinjenih naroda ne govori o pobačaju kao ljudskom pravu kojega bi trebalo podržati i promicati, kao dosegu današnjega društva, smjernici za ostvarenje općeg dobra ili sredstvu za promjenu sadašnjega zakonodavstva.
 
Tko slijedi te glasove griješi, ističu potpisnici San José Articles-a, te veoma zloupotrebljavaju u ime (ionako previše) izdanih – možda i namjerno nepreglednih – dokumenata UN-a, ono što im oni ne dopuštaju činiti. Ponekad se to događa iz neznanja (što čine čak i oni na vrhu zakonodavnih i političkih institucija pojedinih država), a ponekad zbog zloće nevladinih organizacija koje to potiču i istovremeno u tome sudjeluju, te stoga neke vlade i mijenjaju svoje zakonodavstvo kako bi mogle uvrstiti 'pravo na pobačaj' kojega su, kako to oni pogrešno smatraju, nametnuli Ujedinjeni narodi, iako to nije istina.
 
Naravno, nepostojanje takvog 'prava' u dokumentima UN ne sprječava da se pobačaj 'ispod stola' servira putem raznih, namjerno dvosmislenih izraza ('reproduktivno zdravlje', 'seksualna prava'…). No, nikakav interpretativni 'državni udar' nijednog generalnog tajnika UN – a to je ono što tvrde pro-life pobornici u kući Ban Ki-Moona – ne može manipulirati javnim međunarodnim dokumentima koje su donijeli narodi svijeta.
 
Sljedećih tjedana dokument će biti predstavljen u najvažnijim političkim središtima diljem svijeta, Londonu, Madridu, Santiagu, Buenos Airesu, San Joséu, Calgaryju, Washingtonu, Manili, Strasbourgu i Rimu. Donosimo ga u cijelosti.
 
SAN JOSÉ ARTICLES
 
Članak 1.
 
Znanstvena je činjenica da svaki ljudski život započinje začećem.
 
Članak 2.
 
Svaki je ljudski život kontinuum koji započinje začećem i odvija se kroz razna razdoblja, sve do smrti. Znanost imenuje različita razdoblja, uključujući zigotu, blastociste, embrij, fetus, dojenče, dijete, adolescenciju i odraslu dob. To ne mijenja znanstveni konsenzus o činjenici da je u svim razdobljima razvoja svaki pojedinac živi član ljudske vrste.
 
Članak 3.
 
Od samog začeća svako nerođeno dijete je po prirodi ljudsko biće.
 
Članak 4.
 
Sva ljudska bića, kao članovi ljudske obitelji, imaju pravo da im se prizna urođeno dostojanstvo i zaštita njihovih neotuđivih ljudskih prava. To je utvrđeno Općom deklaracijom o ljudskim pravima, Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima i drugim međunarodnim dokumentima.
 
Članak 5.
 
Ne postoji nikakvo međunarodnim pravom utvrđeno pravo na pobačaj, ni učinkom obvezujućih ugovora, ni po učinku propisanih međunarodnih zakona. Nijedan dokument Ujedinjenih naroda ne uspostavlja ili priznaje doslovno pravo na pobačaj.
 
Članak 6.
 
Odbor za ukidanje svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i druga nadzorna tijela potaknuli su vlade na promjenu vlastitog zakonodavstva o pobačaju. Ta su tijela tumačili kao da, na eksplicitan ili implicitan način, ugovori uključuju pravo na pobačaj. Nadzorna tijela koja kontroliraju odredbe nemaju nikakvu vlast, ni na temelju ugovora kojim su ustanovljeni, ni na temelju općih pravila međunarodnog prava, tumačiti ugovore tako da bi donosili nove obveze državama i da bi mijenjali bit samih ugovora.
 
Posljedično tome, svako tijelo koje sporazum tumači tako da uključuje pravo na pobačaj djeluje izvan svojih ovlasti i suprotno od vlastitog mandata. Ta ultra vires (neovlaštena) djela ne stvaraju nikakvu pravnu obvezu za države potpisnike ugovora, a ni države ih ne trebaju prihvatiti kao elemente koji doprinose formiranju novog običajnog međunarodnog prava.
 
Članak 7.
 
Tvrdnje međunarodnih agencija i nevladinih subjekta po kojima je pobačaj ljudsko pravo su lažne i treba ih odbaciti. Ne postoji nikakva međunarodno pravna obveza da se omogući pristup pobačaju po nijednoj osnovi, uključujući, ali ne isključivo, one koji se odnose na zdravlje, privatnost ili seksualnu autonomiju, ili čak ne-diskriminaciju.
 
Članak 8.
 
Temeljna načela kojim međunarodno pravo tumači ugovore, su obveza dobronamjernosti i načelo 'pacta sunt servanda', kao i odgovornost za zaštitu života svojih naroda, države se mogu i moraju pozivati na te ugovore koja jamče pravo na život uključujući i odgovornost države da štiti još nerođenu djecu od pobačaja.
 
Članak 9.
 
Vlade i članovi društva moraju osigurati da nacionalni zakoni i politike zaštite ljudsko pravo na život od samog začeća. Oni također moraju odbaciti i osuditi pritiske koji idu za tim da se usvoje zakoni koji legaliziraju ili depenaliziraju pobačaj.
 
Nadzorna tijela za provedbu ugovora, agencije i dužnosnici Ujedinjenih naroda, regionalni i nacionalni sudovi, i bilo koje druge osobe, moraju odustati, implicitno ili eksplicitno, od tvrdnji da postoji pravo na pobačaj na temelju međunarodnog prava. Kada te lažne tvrdnje budu izgovorene ili kada se vrše pritisci na njih, države članice moraju tražiti odgovornost preko Ujedinjenih naroda. Pružajući pomoć onima u razvoju ne bi se smjelo promicati ili financirati pobačaj. Oni koji pružaju pomoć ne bi je trebali uvjetovati prihvaćanjem pobačaja.
Financiranje međunarodnih programa za medicinsku njegu majki i djece mora jamčiti uspješan ishod trudnoće i za majke i njihovu djecu, te bi majkama trebao pomoći prihvaćati novi život u svim okolnostima.
 
Mi – odvjetnici i zagovornici ljudskih prava, znanstvenici, parlamentarci, diplomati i stručnjaci u medicinskim i međunarodnim ustanovama – proglašavamo ovdje ove članke.
 
San Jose, Costa Rica
25. ožujka 2011.
 
Potpisani;
 
lord David Alton, Dom lordova, Velika Britanija
Carl Anderson, vrhovni vitez Kolumbovih vitezova
Javier Borrego, bivši sudac Europskoga suda za ljudska prava
Christine Boutin, bivši ministar francuske vlade, aktualni predsjednik Kršćansko-demokratske stranke
Benjamin Bull, glavni savjetnik Alliance Defense Fund-a
Martha De Kaciga, parlamentarka, Honduras
Jakob Cornides, odvjetnik za obranu ljudskih prava
John Finnis, Oxford University i Sveučilište Notre Dame
Robert P. George McCormick, profesor prava, Princeton University, bivši član Vijeća za bioetiku predsjednika Sjedinjenih Američkih Država
Patrick Kelly, potpredsjednik uprave Kolumbovih vitezova 
Elard Koch, profesor Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Čileu
Santiago Lagarre, profesor prava, Papinsko katoličko sveučilište Argentina
Leonard Feo, bivši delegat Komisije za ljudska prava UN-a
Yuri Mantilla, direktor međunarodnog odjela za vlade Udruge Obitelj u fokusu
Cristobal Orrego, profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Andama, Čile
Gregor Puppinck, izvršni direktor Europskog centra za pravo i pravdu
Giuseppe Banegiano, Fakultet ginekoloških znanosti, perinatologije i puerikulture Sveučilišta La Sapienza u Rimu i bivši glavni tajnik Međunarodne federacije za ginekologiju i opstetriciju (FIGO)
Grover Joseph Rees III, bivši veleposlanik Sjedinjenih Američkih Država u Istočnom Timoru i posebni predstavnik SAD-a pri Ujedinjenim narodima za socijalnu skrb
Austin Ruse, predsjednik C-Fam
William Saunders, odvjetnik za obranu ljudskih prava, potpredsjednik Američkog saveza za život i bivši delegat Opće skupštine Ujedinjenih naroda
Alan Sears, predsjednik, CEO i glavni savjetnik Alliance Defense Fund-a
Marie Smith, predsjednik Parlamentarne mreže za hitne slučajeve
O. Carter Snead, član međunarodnog Odbora za bioetiku UNESCO-a, bivši stalni promatrač Sjedinjenih Država u Odboru za bioetiku Vijeća Europe, profesor na pravnom fakultetu Notre Dame University
Douglas Sylva, delegat na Glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda
Francisco Tatad, bivši vođa parlamentarne većine u filipinskom Senatu 
Luca Volonte, Parlamentarna skupština Vijeća Europe, predsjednik Europske pučke stranke (PACE)
lord Nicholas Windsor, član britanske kraljevske obitelji
Susan Yoshihara, direktor Međunarodne organizacije Research Group
Anna Zaborska, europarlamentarka, bivša predsjednica Povjerenstva za prava žena u Europskom parlamentu

Izvor: HKR
Da biste komentirali, prijavite se.