Sarajevski katolički tjednik posvetio novi broj papi Franji

Pojava pape Franje koja je percipirana u rasponu od „romantičnoga marksista“ do „alternativnoga superstara“, izazovna je i za katolike, a i za one koji to nisu - piše u uvodu sarajevskog Katoličkog tjednika glavni urednik don Josip Vajdner, a u povodu prve godine pontifikata pape Franje.
Autor: Francisko Pavljuk/Laudato Photo: Katolički tjednik srijeda, 12. ožujka 2014. u 12:39

Na naslovnici novog broja sarajevskog Katoličkog tjednika, za nadolazeću nedjelju 16. ožujka, je fotografija Pape Franje s natpisom «Godinu dana s papom Franjom». U uvodniku glavni urednik don Josip Vajdner pod naslovom «Ime mu je Franjo» piše sljedeće: "Pojava pape Franje koja je percipirana u rasponu od „romantičnoga marksista“ do „alternativnoga superstara“, izazovna je i za katolike, a i za one koji to nisu.

Premda je papa Franjo rođen 17. prosinca, svjetska javnost obilježava 13. ožujka kao njegov rođendan, ali „za svijet“. Tog je, naime, datuma 2013. izabran za 266. po redu nasljednika svetoga Petra. Od tada pa do danas mediji se nisu prestali zanimati za tog jednostavnog i skromnog, prvog isusovca na čelu Katoličke Crkve. Njegov pontifikat koji polako ulazi u drugu godinu, obilježen je mnogim „neobičnostima“ kojima je bivši nadbiskup Buenos Airesa razbudio Crkvu i potaknuo na razmišljanje religijski indiferentan svijet.

Iako nije donio ništa revolucionarno novoga u katolički nauk, nego je samo svojim osobnim primjerom pokazao da je vjera način života, ipak su ga – doskora Crkvi nenaklonjeni mediji – označili kao „revolucionara“. U svakom slučaju, pojava pape Franje koja je percipirana u rasponu od „romantičnoga marksista“ do „alternativnoga superstara“, izazovna je i za katolike, a i za one koji to nisu.

Nakon neočekivanoga odreknuća od papinske službe, kojeg je Benedikt XVI.najavio 11. veljače 2013., a stolica Svetog Petra ostala upražnjena 28. veljače u 20:00 sati, javnost je s nestrpljenjem očekivala „bijeli dim“ iz dimnjaka na Sikstinskoj kapeli. Zahvaljujući motu propriu Normas nonnullas pape emeritusa, Kardinalski zbor je dobio mogućnost pristupiti izboru novoga rimskog prvosvećenika prije nego je to dotadašnja odredba nalagala – da se sačeka 15 dana od dana sede vacante. Stoga su 75. konklave u povijesti Katoličke Crkve započele 12. ožujka, a Jorge Mario Bergoglio se u bijeloj papinskoj odori pojavio na balkonu bazilike sv. Petra u večernjim satima već drugoga dana konklava. Iako nije bilo „izrazitih favorita“ kao što je to svojedobno bio Joseph Ratzinger, ipak je izbor kardinala iz Latinske Amerike iznenadio svekoliki puk. Još iste večeri novi je Papa nastavio s „iznenađenjima“. Najprije je sām njegov izbor imena – Franjo – bio neočekivan i izazovan, a danas bismo rekli: simptomatičan i programatski. Potom su i njegove geste slijedile „neobičnost“: od okupljena naroda zatražio je blagoslov i zamolio da ga prate molitvama, a zatim se na večeru u hotel vratio autobusom, zajedno s ostalim kardinalima. Moglo se stoga odmah naslutiti da je riječ o jednostavnu čovjeku, svjesnom svoje ljudske krhkosti, ali čovjeku koji cijelim svojim bićem živi vjeru u Krista Spasitelja, bliskoga onima koji su na „periferiji društva“.

Da ovaj Papa nije glumac koji vješto igra svoju rolu, prema željenomu scenariju liberalnoga svijeta koji bi rimskoga biskupa htio vidjeti kao nekog alternativca „konzervativnim stavovima Crkve“, potvrdili su njegovi potezi tijekom dosadašnjega jednogodišnjega pontifikata. Ono što je govorio, to je nadasve nastojao svojim primjerom posvjedočiti, ne kao buntovnik nego kao vjernik. Riječi svojega prijatelja umirovljenog prefekta Kongregacije za kler kardinala Claudia Hummesa: „Ne zaboravi siromašne!“, Franjo poput svojeg Asiškoga imenjaka pretače u životno svjedočanstvo. Od takvog Pape, onda, ne iznenađuje da ide k imigrantima na otok Lampedusu posjećivati izbjeglički centar Asstali, na Veliki četvrtak slaviti misu s maloljetnim delinkventima u zatvoru Casal del Marmo... I sve je to u službi Crkvi koja ne smije propagirati ispraznu ideologiju stranu običnomu čovjeku, nego radosnu vijest spasenja blisku i razumljivu svima.

Za one iz svećeničkoga staleža koji nisu razumjeli te njegove postupke na misi posvete ulja prošle godine, kaže: „Budite pastiri s mirisom ovaca, pastiri usred vlastita stada, i ribari ljudi“, a ne menadžeri i upravitelji.

Papa Franjo svijetu nudi kršćanstvo kao istinsku religiju ljubavi. „Bez ljubavi, svi ti darovi i karizme ne služe Crkvi jer tamo gdje nema ljubavi, ondje je praznina koju ispunjava sebičnost“, poručio je na općoj audijenciji 6. studenoga 2013. kazavši da „Crkva raste samo ljubavlju“. Zbog toga, kako reče u angelusu 2. lipnja: „Čudo nije u umnažanju, nego u dijeljenju.“

Promatrajući sadržaj njegovih misli kroz proteklu godinu dana, onda bismo, ako nije riječ o pukoj „franjomaniji“, mogli očekivati da će ljubav, milosrđe, služenje, siromaštvo i dijalog biti prioriteti onih koji se njemu dive.

Katolički tjednik je u vremenu Franjina pontifikata, od br. 12/2013 do br. 10/2014, objavio 188 vijesti, poruka, komentara, osvrta koji govore o njemu ili kojima on progovara. To znači da je bilo više od 3.6 po broju, uključujući 90 nagovora na angelusima i općim audijencijama. Ako smo time imalo približili poruku ovoga Pape svijetu, onda možemo kazati da smo se približili i običnu čovjeku – zadatku i izazovu kojega postavlja Franjo Milosrdni".

Na početku korizme papa Franjo razgovarao je s Ferrucciom de Bortoliem, direktorom talijanskog dnevnika Corriere della Sera. U zanimljivom razgovoru Papa je ponudio svoje razmišljanje o Crkvi i svijetu, u kontekstu njegova jednogodišnjega pontifikata.

Hrvatski prijevod ovog intervjua objavio je portal Laudato.hr te ga možete pročitati ovdje.
 

Da biste komentirali, prijavite se.